Prof. dr. Ozren Polašek profesor je na Katedri za javno zdravstvo Medicinskog fakulteta u Splitu. Pripada u elitnu skupinu od jedan posto najcitiranijih znanstvenika na svijetu i član je Vladina znanstvenog savjeta za borbu protiv koronavirusa. Iz
Večernjeg lista s njim su razgovarali o tome što nas sve tišti u ovom koronavremenu: što nas čeka na jesen, o rizicima početka školske godine, zaštitnim maskama, cijepljenju, ukidanju ljudskih sloboda, prosvjedima, psihozi, pretjerivanju, kao i najizglednijim rješenjima situacije u kojoj smo se neželjeno našli.
Treba li nas uznemiravati rast broja novozaraženih?
Ne jako. Zasad nam sam broj novozaraženih nije veliki problem jer se oni u manjem dijelu prelijevaju u zdravstveni sustav, a ono čega se najviše bojimo vezano za koronavirus je zagušenje zdravstvenog sustava.
Zbog čega je bolest danas blaža? Je li virus oslabio ili smo mi ojačali ili mu jednostavno toplo vrijeme ne odgovara?
Vrlo vjerojatno se virus nije promijenio toliko da bismo mogli reći da su promjene virusa uzrok sadašnjoj povoljnijoj situaciji, nego jednostavno naše sluznice bolje reagiraju ljeti, više smo vani, više je UV zraka i virusu je teže preživjeti izvan domaćina, odnosno našeg tijela.
Je li moguće da na jesen simptomi opet budu ozbiljniji, kao što je bilo proljetos?
To je drugo najvažnije pitanje vezano uz ovaj virus koje nas muči. Zasad na njega još ne možemo pouzdano odgovoriti. Procjene idu od toga da je virus sam izgubio svoju virulenciju i da će na jesen biti bolje, što je jako optimističan scenarij. Nekakva realistična varijanta kaže da nam sve zarazne respiratorne bolesti budu teže tijekom jeseni, zime i ranog proljeća. To je, uostalom, sezona gripe, a ovo je također virus dišnog sustava, tako da je najizgledniji scenarij da će se situacija pogoršati. Ali, jako je važno to što smo dosad dosta naučili o virusu i sigurno ćemo u jesen ući spremniji.
Može li se svatko od nas pojedinačno pripremiti kako bismo bili otporniji? C
ijepljenjem protiv gripe, da smanjimo rizik za nju, ali i za istodobno obolijevanje od obje bolesti. Možemo raditi na općem poboljšanju svoga zdravlja, ali, na žalost, nemamo specifičnih alata protiv koronavirusa sve do pojave cjepiva. I to je glavna podloga naše borbe protiv virusa – sa što manjim brojem zaraženih doći do trenutka u kojem ćemo moći cijepiti dovoljno ljudi da zaustavimo ovu situaciju.
Koliko je znanost blizu pronalaženju cjepiva?
Pojavu cjepiva čekat ćemo od nekoliko mjeseci do godine dana. Šest cjepiva je trenutačno u zadnjoj fazi istraživanja i računamo da će početkom sljedeće godine neka od njih biti registrirana i spremna za primjenu. Onda će doći na red pitanje kako osigurati dovoljan broj doza cjepiva, kako i koliko brzo ih možemo primijeniti, kao i najvažnije pitanje: tko će se sve htjeti cijepiti. U svakom slučaju, 2021. godina bit će nam obilježena cijepljenjem.
Je li to dovoljno razdoblje da se cjepivo ispita kako bismo bili sigurni da neće imati nuspojave koje su možda teže i od korone?
Nije idealno. Obično nam za razvoj takvog proizvoda trebaju godine, ali sada smo sve moguće kapacitete na svijetu usmjerili na ta istraživanja. Možda se dogodi da neće proći ni godina dana od prve pojave ovog virusa do plasmana cjepiva što svakako nije dovoljno u konvencionalnim okvirima da se dobro istraži. Je li opasnost od koronavirusa baš toliko velika da treba uzimati nedovoljno istražena cjepiva? Ne bih se baš zaletio i rekao apsolutno da, ali ako pogledate što nam je taj virus napravio od zdravstvenog sustava i ekonomije, ne vidim u budućnosti drugi način kako ga se možemo riješiti. No, cjepivo mora biti propisno testirano.
Jesu li ljudi koji su preboljeli koronu imuni?
To je sada prvo i najvažnije pitanje vezano uz virus, trajnost imuniteta. Na neke viruse imate doživotni imunitet, jednom dobijete vodene kozice i nikad više do kraja života. Drugi virusi su poput gripe, imaju sezonalne promjene pa ih je malo teže predviđati, ali su cjepiva ipak učinkovita. Za neke viruse nisu pronađena cjepiva, poput HIV-a. Što se koronavirusa tiče, neka istraživanja govore da imunitet neće trajati dugo, ali ta istraživanja temelje se na analizi protutijela. Možda će stanični odgovor biti dovoljan da imunitet bude dugotrajniji. Trenutačno još ne znamo. Također, pojavljuju se izvještaji da su se neki ljudi ponovno zarazili. Možda su to izolirani slučajevi, a možda su to ljudi koji imaju tzv. primarne imunodeficijencije zbog kojih ne mogu razviti dobar imunološki odgovor. Odgovor ćemo dobiti na jesen, a najbolje ćemo ga vidjeti u Švedskoj koja se otvorila, opustila i njihov pristup počiva na ideji dugotrajnog imuniteta. Ako se ondje počnu ponovno razbolijevati u većoj mjeri, to će značiti da je odgovor imunološkog sustava kratak i da ćemo se morati ili sezonski cijepiti ili cjepivo neće biti otkriveno. To je također opcija. Neki virusi se mijenjaju, za neke imunološki odgovor nije dugotrajan.
Što će se u tom slučaju dogoditi?
U tom slučaju postoji scenarij da će neka od cjepiva, možda ona koja se temelje na novoj tehnologiji korištenja nukleinskih kiselina, moći izazvati snažniji imunološki odgovor. Dakle, ni tad nije sve izgubljeno. A ako stvarno ne budemo imali ništa, onda se bojim da nas čeka neugodan scenarij u kojem će ljudi koji imaju povećan rizik stradavanja “nestati” iz populacije.
Cijeli intervju možete pročitati
OVDJE.