Nakaradni mentalitet imenovanih svakodnevno dolazi sve više do izražaja, a posebno je očit kad se radi o pravnim pitanjima, gdje se svatko smatra dovoljno pametnim o tomu dati svoje, ne tako skromno, mišljenje.
Prvo se zastupnike prozivalo i proziva ih sve jer su iskoristili mogućnost primanja zastupničke plaće još šest mjeseci nakon isteka mandata. Može se govoriti da su saborske plaće prevelike ili nesrazmjerne s obzirom na ekonomijsko stanje u Hrvatskoj, može se govoriti da takve povlastice treba ukinuti, ali se nikoga, baš nikoga ne smije prozivati što je iskoristio mogućnost predviđenu zakonom. Suvremenom državom vlada narod – putem zakona – I nitko ne smije biti prozivan jer se ponaša sukladno važećem zakonu.
Nadalje, nakon što je Karamarko izjavio da će kandidat za ministra branitelja biti Milijan Brkić, gle čuda, MUP koji i dalje vrvi kadrom bivšeg “prvog pendreka” Ostoje, najavljuje ponovno (!) preispitivanje njegovog diplomskog rada. Osim što je pravna besmislica, jer je taj slučaj “res iudicata”, odnosno presuđena stvar, ali i jer bi to predstavljalo kršenje temeljnog načela suvremenih pravnih poredaka “ne bis in idem” ili ne dvaput o istom, to je i politički pokušaj diskreditacije ministra resora zaduženog za ljude kojima najviše dugujemo što uopće jesmo i što imamu državu i jezik. Ili možda baš zato?
No, kad bi i bilo pravno moguće ponovno pokrenuti postupak preispitivanja Brkićevog diplomskog rada, to po sebi ne bi značilo ništa – jer je čovjek nevin, odnosno pošten dok se pravomoćnom (!) presudom ne dokaže suprotno. Isti je slučaj sa Sanaderom, Glavašem, Bandićem, Mamićem, ali i s Lovrić-Merzel, jer su pred zakonom svi ravnopravni. Druga je stvar što komunistička bagra laje, a i dobar dio naroda koji se pridružuje tom boljševističkom lavežu, navikla na čizmu, sinekure, dogovore “ćo mi, ćo ti” i “nepridržavanje zakona kao pijan plota”.
Tom se titoističkom bjesnilu pridružio i karlovački “vilovnjak”, Vilibor Sinčić, vječni student koji kao da je došao iz čudesnog Tolkienova svijeta pa nesuvislo baljezga pokušavajući sakriti tikove. Nažalost, on bi, i njegova anarhistička banda okupljena u Živom zidu, kao mlada generacija trebali znati za temeljne vrjednote suvremenih pravnih poredaka te cijeniti i poštivati neke temeljne ćudoredne, moralne i etičke norme propisane Ustavom RH.
Čini se da je komunizam i njegovo bespravno te zločinačko jednoumlje prevagnulo – mlade su generacije zadojene, čuče i čube u komunističkoj nepismenosti, prozivajući sebe nekakvim liberalima, a naši stari, i onako svikli na Goli Otok, “Upravu državne bezbednosti” i “Maršalov kabinet”, uplašeno šute ili se pak pridružuju hajci na – još uvijek – nevine ljude.
Ako će građanski odgoj služiti tomu da se mladima ispire mozak neomarksističkim protuprirodn stima i liberalnim bljuzgarijama, onda se on ne smije uvestini pod razno. Ali, ako bi se na tom predmetu u školama učilo o temeljnim demokratskim, građanskim i gospodarskim vrijednostima, kao što je ova da su svi pred zakonom, ali samo pred zakonom, jednaki ili da svatko ima pravo na pravično suđenje pred nepristranim sudom, onda takav project treba poduprijeti.
Lako je lustrirati bivše udbine doušnike i predsjednike komiteta, ali hrvatska vlada mora lustrirati komunistički totalitarni mentalitet, a to se može samo kroz reform školstva. Građanski je odgoj osmišljen kao instrument kojim bi se u potpunosti uništilo i obezvrijedilo kršćanske, zdrave europske vrijednosti i temelje, stoga upravo to marksističko oružje treba okrenuti protiv njegova tvorca – kako bi obrazovao mlade i podučio ih demokratskim, nacionalnim i građanskim vrijednostima koje baštini čitav zapadni svijet kojeg je Hrvatska oduvijek dio.
Mila Marušić