POTRESNA ISPOVJEST BIVŠIH OVISNIKA: Uzimao sam heroin i po 15 puta dnevno, i suprugu sam navukao (FOTOGALERIJA)

U uvodnom dijelu predavanja govorili su Bernardica Juretić i Karmen Njirić. Tom prilikom su izneseni podaci koj pokazuju kako se u Dubrovniku i županiji, tijekom 2012. godine liječilo 290 osoba, od čega je čak 21 osoba novo evidentirani ovisnik. Naravno, riječ je samo o evidentiranim ovisnicima, dok je broj ne evidentiranih teško utvrditi. Također, u Dubrovačko- neretvanskoj županiji Dubrovnik je rekorder po broju ovisnika, dok je na drugom mjestu otok Korčula.
Veći dio tribine bio je posvećen ispovijesti bračnog para Kujundžić, koji su s okupljenima podijelili svoju priču.

Život kako ga piše heroin

„Istinita je ona pjesma od TBF-a koja kaže da se počne od trave i pića. Tako sam i ja počeo, s 12, 13 godina. Nisam bio nešto dobar učenik, nisam volio učiti, a u ranoj dobi sam ostao bez oca", započeo je svoju priču Zoran Kujundžić, koji je drogu konzumirao 15 godina.
„Već u 18 godini došao sam do heroina, koji sam nastavio uzimati sljedećih deset godina. Počelo je s travom, pa poker aparati, koji su isto ovisnost, pa na heroin. Prvo male količine pa kasnije sam znao uzeti i po 15 puta u jednom danu. Takav mi je život bio - prazan, ništa ne vidiš, samo svoje potrebe i kako ih zadovoljiti ne misleći na nikoga drugog", nastavio je svoju ispovijest Zoran.
„Spašavalo me što sam 'preko veze' uspio poći na brod, tamo bi se malo 'ušminkao' i došao do novca, ali kad bi se vratio doma, nastavio bi po starom...



Zoranovu životnu priču dijeli i njegova supruga Katarina koja je također jedan dio svog života bila korisnik opijata.
Ispočetka sam bila zaljubljena, nisam ni primjećivala, znala sam da se priča o Zoranu ali kad čovjek voli onda voli“, jasna je Katarina, koja kao jedan od prijelomnhi trenutaka ističe kada ju je Zoranova sestra pričala kakav je Zoran.
"Nisam tada shvaćala što mi govori, ali kada mi je objasnila kakve fizičke promjene Zoran proživljava kada je na heroinu, i ja sam ih uvidjela. Tada smo počeli razmišljati kako prekinuti Zoranovo drogiranje. Razmišljali smo o djeci, braku, no Zoran je imao nekih zdravstvenih poteškoća, pa je morao na operaciju, na koju nije mogao ići zbog heroina", nastavlja Katarina. No, ni nakon svadbe se priča nije promijenila.
„Išao bi na brod, i tamo bih se drogirao, ali puno opreznije zbog većih posljedica ako me uhvate. Doma bi radio sve po starom. U jednom trenutku sam skovao plan kako suprugu navući na heroin, pa ćemo imati više novca i lakše nabavljati drogu. Eto do čega sam bio došao“, iskren je Zoran.


Zoran i Katarina Kujundžić

„Ja sam tada postala ovisnik, možda i veći od Zorana te sam u očima obitelji bila kriva jer umjesto da njega izvučem, ja sam pošla istim putem. I nastavila sam tako sve dok nisam završila na psihijatriji, jednom zbog pokušaja suicida, a drugi put zbog predoziranja", nastavlja svoju priču Katarina Kujundžić.
„Kada se Katarina pokušala ubiti, mene je to prelomilo te smo tada odlučili tražiti pomoć. Došli smo do nekih brojeva telefona, i oboje pošli u komune“, govori Zoran. Također dodaje da mnogi narkomani komune smatraju dnom i kažu, radije na ulicu ili u zatvor nego u komunu, ali nema razloga za to, smatra Zoran.



"Mene su poslali u Španjolsku, a Zorana u Split. Ja sam provela dvije godine u komuni, on dvije i pol. Morali smo biti razdvojeni jer jedno drugome nismo mogli dati ništa osim smeća i takvih misli i djela. Komuna nam je promijenila život. Bilo je tu i kriza, trešnji, halucinacija, suicidalnih misli, ali uspije se čovjek izvući iz toga. Teško je, borba je ali uz Božju pomoć se može", naglasila je Katarina Kujundžić.
„Kad smo podvukli crtu, bili smo dužni oko 200 tisuća kuna koje smo posudili od susjeda prijatelja… Trebalo je to vratiti, znali smo po zgradi ići, kucati na vrata i moliti da nam daju 100 kuna, krali smo na poslu sve kako bi imali za drogu danas i sutra“, opisuje Zoran.

Danas ovaj bračni par živi potpuno drugačiji život. Oboje su zaposleni, Zoran ima svoj obrt, a i bez medicinskog zahvata dobili su i dvije kćeri.