Prije nekoliko mjeseci svjetsku je javnost potresla videosnimka Maxa Mosleya, predsjednika formule 1, na kojoj Mosley uživa u sadomazohističkom seksu sa pet prostitutki obučenih u nacističke voničke uniforme. Ako ispustimo sadomazohizam i uniforme, što su ih nosili naci vojnici u koncentracionim logorima, bez oklijevanja možemo reći da je Mosley otkriven prilikom orgije.
Što je uopće orgija? Mnogi je osuđuju, iako nitko zapravo ne zna točno što taj izraz i radnja znače. Počnimo s jezičkim značenjem riječi orgija, koje je: tajno odavanje počasti. Sve je počelo u antičkoj Grčkoj s mitskim noćnim molitvama i odavanjem počasti Dionizu ili Orfeju.
Najprije seks nije imao glavnu ulogu u orgiji, odavanje počasti Dionizu uključivalo je ples, glazbu, ispijanje pića i hranjenje žrtvovanim životinjama. Zajedničko predavanje spolnim užicima bilo je gotovo neizbježno. Kao mnogo drugih stvari, i orgije su nakon Grka preuzeli Rimljani. Razvratna su prije svega bila odavanja počasti Saturnu, bogu smrti i Bakhusu, bogu vina. Najveći poznavatelj tadašnjih orgija bio je car Tiberije. Tiberije je na Capriju sagradio više stambenih zgrada, u kojima se mnoštvo ljudi obaju spolova predavalo zajedničkim spolnim užicima, kako bi uspalili hladnog i okrutnog cara.
Rimski car Konstantin I. Veliki 313. je godine izdao Milanski edikt i krščanstvo je prekinulo zabave bez ograda, kao što su bile Saturnalija i Bakanalija. Rimska orgija je postala sinonim za nešto pokvareno, prezreno, prljavo i općenito sve najgore. Riječ orgija dobila je svoje mjesto u engleskom rječniku 1589. godine. Postoje dokazi da su se tada hladni Englezi vrlo rado grupno zabavljali. Ples za vrijeme mladog mjeseca na prostranim poljima pšenice bio je ritualno odavanje počasti falusu. Puritanac iz 16. stoljeća Philip Stubbes, događaje engleskih odavatelja počasti penisu opisao je ovako: "Kakvo ljubljenje, cmakanje, trlljanje, razmjena tijela, tekućina i svega!"
U Francuskoj je dobro poznati aristokrat Marquis de Sade naslijedio prelijepi stari grad Château La Coste, u kome je realizirao svoja najpoznatija spisateljska djela, koja uključuju nasilnu pornografiju. De Sade je osim po svojim spisateljskim sposobnostima poznat i po tome što je zajedno sa suprugom obožavao predstave mladih konobara i prelijepih sobarica, koji su se po njegovoj naredbi predavali grupnom nasilničkom seksu. Više o tome piše u njegovoj knjizi 120 dana Sodome.
Orgija je zatim na nekoliko stoljeća utonula u san, a probudile su je lude 60. i 70. godine prošlog stoljeća. Kultura hipija sedamdesetih je godina propagirala slobodnu ljubav ili "free love". Hipiji su promovirali seksualnu demokraciju i razbijali tabue seksualnosti. Najdalje se otišlo u uredništvu časopisa Suck: za vrijeme uredničkih sastanaka uredništvo tog časopisa se naprosto prepuštalo orgijama. 1972. godine izašla je knjiga 'The Joy of Sex', što znači Veselje seksa. Poglavlje o orgiji započinje crtežem na kome se bradati muškarac i prosječne četrdesetogodišnje domaćice predaju grupnom seksu. Čitatelji su već prilikom pogleda na crtež uvjereni kako to niti slučajno neće raditi. Nakon dobra dva tisućljeća orgija se više ne čini tako dobrom idejom.