Moderni kazališni kostimografi kroje ih šire u odnosu na originalni izgled, čime nastoje pojačati šaljivi dojam koji ostavljaju na promatrača. ‘’Široke gaće’’ su zapravo vrlo jednostavnog kroja. Načinjene su od tri metra tamne (crne, modre ili smeđe) suknene tkanine. Sežu od pojasa do koljena. Na nogu se pri njihovom oblačenju prvo navlače bijele vunene čarape koje sežu nešto više od koljena, tako da ih gornji dio ‘’gaća’’ malo prekrije. Navedena velika količina platna je krojena tako da su bočne strane – nogavice – krojene klasično poput ‘’lovačkih’’ hlača, ali se na njih prišiva široki središnji dio koji pada kao vreća između nogu.
Primorac
‘’Gaće’’se stežu platnenom uzicom i pritom se stvara mnoštvo nabora. Kada i kako su se takve hlače pojavile na dubrovačkom području? Stoljetna trgovačka povezanost Dubrovačke Republike s golemim Osmanskim carstvom, osobito sa susjednim dinarskim kopnenim zaleđem i istočnim Sredozemljem, utjecala je da su muškarci u dubrovačkim selima davno prihvatili levantinski tip nošnje.
Tako likovni prikazi s početka 19. stoljeća prikazuju dubrovačke seljake u nošnji koja je vrlo slična današnjem sačuvanom obliku. Slično krojene hlače nosili su muslimanski velikaši u bosanskim i hercegovačkim gradovima, ali i kršćansko stanovništvo u tamošnjim selima. Takve su se hlače nosile i na grčkim otocima na kojima su pristajali dubrovački brodovi. Na Mljetu su široke hlače nazivali ‘’vlaškim gaćama’’, podsjećajući da su donesene iz dinarskog zaleđa. Muškarci, u primorskim područjima, u susjedstvu Dubrovačke Republike, primjerice na otoku Korčuli i u Boki kotorskoj, također su nosili slično krojene hlače.
ŽupljaniZa razliku od ženskih nošnji, koje su vrlo prepoznatljive za pojedine regije, muške nošnje su prilično ujednačene od Konavala sve do Pelješca. U tome je vjerojatno imala udjela Dubrovačka Republika koja je u određenim razdobljima zakonima propisivala odijevanje stanovništva. Republici je vjerojatno bilo važno da se njezini muški seoski podanici, koji su stoljećima živjeli u graničnom području s Osmanskim carstvom i morali obavljati određene vojničke poslove, razlikuju po odjeći od susjeda s druge strane granice. Stanovnici pojedinih dijelova Dubrovačkog primorja međusobno su se prepoznavali po boji pojasa koji se nosio preko ‘’širokih gaća’’, pa su postojali ‘’žutopasi’’, ‘’crvenopasi’’ i ‘’zelenopasi’’, što podsjeća na vojničku organizaciju. Preko košulje i hlača u visini struka muškarci su opasavali vuneni pojas crvene, žute ili zelene boje. Na krajnjem zapadnom dijelu Primorja (Imotica, Štedrica, Topolo, Stupa i Ošlje) nosili su se crveni pojasevi. Od sela Smokovljana do Slanoga, uključujući i donja sela sve do Stona, bili su u upotrebi žuti pojasevi, a od Slanoga do Rijeke dubrovačke nosili su se zeleni.
KonavljaniMeđutim, malo je vjerojatno da je Vlada Republike propisivala kroj muških hlača. Većina seljaka na dubrovačkom području nosila je ‘’široke gaće’’ u 19. stoljeću. Osnovni materijal je bila domaća vuna, ali su se ljeti nosile i laganije tkanine, a u svečanijim prilikama finije, uvozne. Međutim, prodorom građanske mode na selo, posljednjih dvadeset godina 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća ‘’široke gaće’’ su polako počele nestajati. Osnovna im je mana bila što su bile nepraktične za svakodnevnu upotrebu. Pomalo je neobjašnjivo da su toliku količinu tkanine muškarci morali nositi pri svakodnevnim poljskim radovima na vrelom ljetnom mediteranskom suncu. Ipak, činjenica da su ostale dio najsvečanije nošnje svjedoči o tome da su ‘’široke gaće’’ bile duboko usađene u estetske likovne kriterije seljaka. Najdulje su se u svakodnevnoj upotrebi zadržale u Konavlima. Tamo su se u 20. stoljeću uglavnom izrađivale u crnoj boji, čime se nastojalo približiti tamnoj gradskoj odjeći.
foto i tekst: Zamaslina.