Prava istina koju otkriješ kada ti se živo fućka za one koji nisu bitni

Uvijek sam bila nevjerojatno samouvjerena žena.

Uvijek glasna, vrlo sigurna kad mislim da sam u pravu. Ne bojim se pitati za nešto što smatram da sam toga vrijedna i ne ispričavam se unaprijed zbog nečeg što želim reći kad želim to reći. Sve je to, za većinu mog života, bila moja najveća snaga, ali i najveća nesigurnost.

Kod drugih sam na temelju svojeg ja stjecala ili trenutno poštovanje, ili su govorili kako sam “vječno ljuta ili da sam kučka“. Ljudi me ili vole zbog toga što sve kažem što mislim ili se ne slažu sa mnom – tj. ne vole me. Čula sam kako sama sebi govorim bezbroj puta kako sam zapravo jako draga.

Oduvijek sam bila nevjerojatno samouvjerena, uglavnom bez straha (osim ako govorim o visokim ljudima).
A ponekad, to me činilo nedopadljivom. Ponekad je to isključivalo moju osobnost. Ponekad sam bila predmet ogovaranja i šaputanja. Ponekad je to bio problem.

Više pročitajte OVDJE!