Međutim, danas, iz perspektive činjenice da se radi o ratnoj kukavici, u srcu demokratske Europe, Milanović može raditi određene probleme građanima Hrvatske, opstruirati demokraciju, izazivati bijes Zapada, koristiti se institucijama kako bi se obračunao sa svojim političkim neistomišljenicima, no, ništa više od toga, iako je, naravno, i to previše, iako nam se i od toga diže kosa na glavi. Čak i da sastavi svoju crvenu interesnu Vladu Milanović je politički gotov.
Da nije postrojio, a onda i dobro potplatio, brojne režimske medije koji iz interesa slijepo slijede partiju Zoran Milanović sasvim sigurno odavno ne bi u politici predstavljao ništa ozbiljno, a kamoli prijetnju.
U normalnoj državi Milanovića bi mediji sasjekli nakon one fantomske izjave - nakon predsjedničkih izbora, koja zvuči poput zastrašujuće prijetnje, 'ili mi, ili oni', nažalost, ne samo da medijski talibani ovu izjavu premijera nisu osudili nego su se poveli za njom i počeli je slijediti na način da danas ti isti medijski talibani svakog tko ne slijedi komunističku partiju proglašavaju narodnim neprijateljem.
Sjetimo se što je prošao Mirko Rašković, pogledajte što se događa Boži Petrovu, pogledajte kako Telegram Ninoslava Pavića objavljuje uvredljive pjesmice na račun psihijatra iz Metkovića, pripisujući te pjesmice nekim građanima.
Što mislite, ali dobro razmislite i sjetite se 'visokog izvora iz Vlade', je li to slučajno?
Koliko može biti slučajnosti u ponašanju Zorana Milanovića i medija koji u Milanoviću vide Mesiju, što on na neki način za njih uistinu i jeste? Nije predsjednica, već premijer, partijskim medijima i tajkunima opraštao dugove. Sve se vraća, sve se plaća, znala je to vrlo dobro partija kad je spašavala posrnule ratne profitere.Vrijeme je da mediji plate svoj dug partiji, i počeli su ga otplaćivati - s kamatama.
Ovo što rade razni uskoci, poskoci, doskoci..., posljednjih mjesec postoji samo u državi u kojoj demokracija ne postoji ili je zabranjena, pa ipak autor takvog kaosa nije toliko opasan, kao ratna kukavica, da bi ga se građani bojali.
Nisu se Hrvati borili da bi se ratnih kukavica bojali. Milanovićevaca je naposljetku najviše nekoliko tisuća, iza nas su milijuni. Naime, ne vjerujemo da bi za Milanovića glasovalo više od 100 000 ljudi da Hrvatska ima normalne medije, da smo normalna država i da je uoči izbora 'briselski Zoka' obećao kako će, bude li trebalo, provesti državni udar ne bi li ostao na vlasti. Ovo što danas radi Milanović nije obećao, zato je Braun i pobjegao s vrećama punim zlata u Ameriku.
Hrvati su, nažalost, ideološki podijeljeni, ali nisu idioti. MOST i HDZ dobili su gotovo 50 posto glasova, da ne računamo ostale koji nisu s Milanovićem, ali zato jesu, bez sumnje, protiv Milanovića. Hrvatska ne želi Milanovića, bez obzira na pjesmice koje mu pjevaju Nno Pavić i Goran Radman.