Toliko je toga što danas žene mogu postići u životu. Školovati se, graditi karijeru, baviti se politikom, obarati sportske rekorde, popeti se na Mount Everest, biti grafiti-umjetnice, spašavati amazonske prašume… Zapravo, mogu sve. Uloga koju nam je evolucija namijenila, produljenje vrste, odnosno rađanje i skrb o potomstvu, više nije jedino čemu smo posvećene. Zasnivanje obitelji tako je u posljednjih nekoliko desetljeća na listi prioriteta skliznulo na drugo, treće mjesto, piše
sensa.Potraga za pravim partneromUsredotočenost na karijeru prvi je razlog koji navode i sociolozi kad objašnjavaju trend odgađanja majčinstva do sve kasnije dobi. Među školovanim ženama, posebno ako je obrazovanost združena s ambicijom, rođenje prvog djeteta u tridesetima više nije iznimka, a granica se i dalje pomiče naviše. Sve više žena danas se na majčinstvo odlučuje tek u četrdesetima.
U Velikoj Britaniji tako se u posljednjem desetljeću broj žena koje rađaju čak iznad 45. više nego udvostručio i od svih dobnih skupina, ta je doživjela najveći skok, izvijestio je tamošnji Nacionalni ured za statistiku. Prošle je godine na Otoku rođeno 1091 dijete, a majke su bile starije od 45 godina, dok se broj onih koje rađaju u četrdesetima gotovo udvostručio, sa 11.319 prije deset godina na 22.246 u 2014. godini. U isto se vrijeme, broj žena koje rađaju u dvadesetima, koje ipak i dalje čine većinu prvorotkinja, smanjio sa 350 na 300 tisuća.
Karijeri i školovanju treba dodati još nekoliko razloga za svjesno odgađanje majčinstva, poput potrage za pravim partnerom ili jednostavno uživanja u samostalnosti i slobodi. „Nije nevažno pri tome ni to što smo kao društvo postali otvoreniji za različite forme života i što su one sve prihvaćenije“, navodi dr. sc. Irena Bezić, psihologinja-psihoterapeutkinja. Biti solo, živjeti u paru nevjenčano, biti u braku bez djece, imati dijete bez partnera, imati istospolnog partnera, pa tako i život bez djece postaje normalan i prihvaćen način života.
Svjesno odgađanje majčinstvaKad razmišljam o tome zašto sam i sama djecu rodila u kasnim tridesetima, ne mogu uprijeti prstom u samo jedan krucijalan razlog. Bio je to splet svega i svačega, više neka „ugodna atmosfera“ koju ništa nije remetilo. Obitelj me nikad nije pitala što namjeravam po tom pitanju, imala sam posao, stan, sjajno društvo za izlaske. Ni mojim se prijateljicama nije žurilo, nijedna nije rodila u dvadesetima. Bilo je baš lijepo. Djeca me nisu zanimala i zapravo sam godinama bila uvjerena i naglas to govorila da ih i ne želim.
Kad je famozni biološki sat pokucao na vrata (to skromno tvrdi moj suprug) ili sam tek tada srela muškarca s kojim sam prvi put poželjela djecu (moja teorija), trideset i peta je bila tu. Mislim da se sličan slijed stvari danas događa mnogim mladim ženama. Da medicina ne podržava našu sliku o sebi kao vječnoj mladici i da sam daleko od ideala prvorotkinje, shvatila sam u trudnoći. Moj vlak za rađanje kasnio je deset godina.
Gravida vetustaPečat gravide vetuste, starije trudnice, pratio me od prvoga ginekološkog pregleda do porođaja. Kad sam postala, hm, starija mama. Doduše, to nije medicinski termin, ali je pečat koji će vam lako prilijepiti.
Odlučite li se za djecu u četrdesetima, ma koliko se osjećali mladi, fit i spremni, vaš reproduktivni sustav možda će na to imati primjedbu. O medicinskoj strani priče govori ginekolog dr. Erden Radončić: „U kasnijoj fertilnoj dobi postoje problemi s otežanim začećem, iznošenjem trudnoće do kraja te porođajem živog i zdravog djeteta. Češće su i genske promjene u razvoju ploda koje su u izravnoj korelaciji s dobi žene te, u manjem opsegu, i muškarca, a kudikamo je veća učestalost spontanih pobačaja bez obzira na to kakav je način zanošenja. U drugoj skupini rizika je opće zdravstveno stanje buduće majke. Češće se javljaju kronične bolesti poput metaboličkog sindroma, dijabetesa, hipertenzije.“