PREDLAŽEM DA IME NAŠEG GRADA DUBROVNIKA PROMIJENIMO U NOVO IME – kako bi bilo moderno – rekli bismo: „COOL“
Evo Božić je za nama, a do Nove godine 2012. još je samo malo. Domjenak za domjenkom. Ne možeš na sve ni poći. Restorani i hoteli trljaju ruke i misle kako bi bilo lijepo da je tako preko čitave godine. Nude nam se neka čudna jela – nikad čuo za njih, a još manje jeo. Međutim, serviraju se dobra vina, za sada srećom iz naših krajeva pa nije ni čudo što to djeluje na ljude – još posebno uz ovo promjenjivo vrijeme. Spava se nemirno, a sanja svega i svačega.
Tako sam ovih dana i ja imao ludi, zanimljiv san. Sanjao sam kako sam neka važna osoba u Gradu te kako sam razgovarao s nekim stranim turističkim stručnjacima iz oblasti marketinga koji su mi rekli kako je ime Dubrovnik – „otrcano» te kako bi ga treba promijeniti ako želimo biti u trendu. Rekli su: nije COOL. Pa stvarno i nije cool, promislim u snu.
Moram priznati kako sam se, opet u snu, složio s mojim sugovornicima, poznatim menadžerima suvremenog marketinga, te rekao: mogli bismo mu vratiti talijansko ime RAGUSA. Oni su me sumnjivo pogledali i rekli: vi ste malo zastarjeli poznavatelj ove materije – prepustite to nama strancima – mi ćemo vam predložiti pravo ime vašeg grada.
Ali to će nešto i koštati i to dosta koštati, napomenuli su vrlo ozbiljno. Odgovorio sam im kako nema problema jer za ovakve važne stvari uvijek ima dosta novaca.
Na kraju su još rekli kako će ponovno doći za nekoliko mjeseci jer za ovakvu važnu stvar im treba najmanje toliko vremena da nam dadu kvalitetan prijedlog.
Javili su se tek nakon godinu dana i najavili svečani dolazak.
Ja sav sretan što ću Gradu moći predložiti tako važnu marketinšku novost. Okupio sam veliki broj turističkih i drugih stručnjaka i novinara i najavio temu sastanka: «NOVO IME NAŠEG GRADA»
«Saloča od zrcala» bila je prepuna ljudi kada je krenula prezentacija i objašnjenje zašto treba promijeniti ime našeg grada. Marketinška ekipa bila je sastavljena od stručnjaka iz nekoliko zemalja pa je za svakoga trebao i posebni prevoditelj.
I nakon dugog iščekivanja pojavi se na ekranu prezentacije prijedlog novog imena:
K I N V O R B U D
Uvodno izlaganje trajalo je preko dva sata. Rečeno je kako je jedna od bitnih odrednica kreativnosti sposobnost zahvaćanja stvari i događaja na nov, originalan način. Ali sama originalnost još ne znači i kreativnost. Kreativno djelo – produkt, u našem slučaju IME mora se odlikovati upotrebnom vrijednošću. Od idejnog kreativca – kreatora - tekstera u tržišnom komuniciranju se traži kreativnost, a nju čine...
Svi nazočni u sali su skoro dva sata sve ozbiljno saslušali, ali u očima im se vidjelo da nisu ništa razumjeli. Nisu shvatili je su li to oni ozbiljno govorili ili prevoditelj nije bio dovoljno stručan da njihove „velike ideje“ prevede na hrvatski jezik. Slušatelj s moje desne strane mi šapne na uho: obični tukci – gdje si ih samo skupio. Malo se posramim, ali učinim se kako ga nisam dobro razumio.
Ljudi su postavljali razna pitanja na koje su strani stručnjaci spremno odgovarali. A ja promislim – pa i nije tako loše novo ime i šapnem to susjedu s lijeve strane, jer me bilo strah reći onome s moje desne strane. On mi potvrdno klimne glavom, a ja se ponosno dignem i kažem: Super – bravo i počnem objašnjavati zašto se i ja slažem s ovim imenom. Među ostalim, objasnim: izgovaralo bi se, recimo, u tri dijela i to:
KIN - VOR - BUD
pa nastavim kako bi se to ime dobro slagalo s padežima i iznesem nekoliko primjera:
- gdje si proveo svoj godišnji odmor: u KIN-VOR-BUDU – prekrasan je to grad
- on je došao iz KIN-VOR-BUDA,
- on je pravi gospar – pravi KIN-VOR-BUĐANIN
- bio sam u KIN-VOR-BUDU i vidio puno zgodnih KIN-VORD-BUĐANKA
- kako je u našem gradu KIN VOR BUDU
Ima nešto strašno važnog u tom imenu – zaključim ja opet u snu. Stranci bi ga lako mogli izgovoriti, a za domaće stanovništvo to i nije tako važno.
Puno toga se u zadnje vrijeme promijenilo, kažem sam sebi – opet u snu, pa će se ljudi priviknuti i na ovo ime KINVORBUD. I kroz glavu mi projure mnoga imena nekih naših hotela i hotelskih poduzeća kojima su promijenili ime ili ih nazvali stranim imenima kao što su:
- «HOTEL IMPORTANNE SUITES» («Neptun»),
- «THE PUCIĆ PALACE» («Dubravka»),
- «VALMAR LAKROMA RESORT» («Plakir),
- „VALAMAR CLUB DUBROVNIK“ (“Minčeta“)
- „HILTON IMPERIAL“, („Grand hotel Imperial“),
- „RIXSOS LIBERTAS“ („Libertas“)
- „IBEROSTAR ALBATROS“ („Albatros“)
- „IBEROSTAR EPIDAURUS“ („Epidaurus)
- „DUBROVNIK SUN GARDENS“ (Dubrovački vrtovi sunca)
- „RADISON BLU&Resort i Spa“...
Sjetim se još u snu i jednog detalja iz povijesti dubrovačkog hotelijerstva: u drugoj polovici ožujka 1914. godine otvoren je u Lapadu hotel sa 76 soba, preteča današnjeg hotela „Lapad“. Vlasnik tog hotela bio je austrijski veleposjednik Wilhelm Lerch. Tom hotelu vlasnik je dao ime „Weisses Schloss“. Dubrovčanima je s pravom smetalo to uvođenje njemačkog naziva i reagirali su. Reagirala je i općinska uprava, pa je vlasnik bio prisiljen da naziv svog hotela prevede na hrvatski jezik. Tako se Lerchov hotel, umjesto „Weisses Schloss“ potom zvao „Bijeli dvorac“, a danas je to hotel „Lapad“.
Pa kad se mnogi nazivi u našem gradu mijenjaju pa onda neka se mijenja i ime našeg Grada – složim se stranim stručnjacima. Oni burnim pljeskom pozdraviše moje riječi dok je s druge strane ostao neviđen muk u publici i... i odjednom se naglo probudim.
I počnem razmišljati o tom ludom snu. I nikako da dokučim odakle mi to ime
KIN VOR BUD.
I najedanput mi sine: pa ja sam se dan ranije šalio s mojim unucima o imenima i riječima koja se čitaju naopačke i u šali napomenuo kako se moje ime naopačke čita Aškul Ćivonaicul.
A „KINVORBUD“ nije ništa drugo do „DUBROVNIK, ako se čita naopačke.
Nasmijem se sam sebi, sretan što je to bio samo san.
Ali zaključim - tužan san, te se okrenem na drugu stranu i za svu sreću odmah ponovno zaspim.
Lukša Lucianović/Glas Grada