Ljudi genetski modificiraju biljke i životinje već tisućama godina kroz selekciju. Od 1970. razvija se tehnika za modificiranje DNK iste vrste i transgeneza – korištenje DNK druge vrste. Utjecaj GMO u agronomiji već je prihvaćen. Od 1996. koriste se transgenetički usjevi u cijelom svijetu. Devedeset posto uzgoja soje i kukuruza je genetski modificirano.
U akvakulturi za matični stok koristi se selekcija organizama koji najbrže rastu. Tako se osigurava da će njihovi potomci imati gene za brzi rast koji su korisni u uzgoju. Norveška je prva 1970. uz selekciju uvela i molekularne tehnike u svrhu istraživanja na uzgajalištima atlantskog lososa.
Korištenje GMO tehnika u akvakulturi je kontroverzna tema.
Jedni tvrde da GMO hrana ima negativan utjecaj na zdravlje i okoliš dok drugi tvrde da GMO u akvakulturi osigurava održivi uzgoj i smanjuje ribolovni pritisak.
Razlog korištenja GMO u akvakulturi je porast broja stanovnika i potreba za bjelančevinama u prehrani. Ribe predstavljaju važan izvor bjelančevina životinjskog porijekla i omega-3 masnih kiselina. Važno je uzgojiti organizme koji brzo rastu i nutritivno zadovoljavaju prehrambenim potrebama. Genetskim modificiranjem kod riba postiže se veći postotak masnih kiselina i proteina.
Manipulacijom gena u uzgoju stvaraju se organizmi koji su otporniji na patogene i tolerantniji na uzgojni okoliš. Ribe se u kavezima uzgajaju u velikom broju i to može dovesti do pojave bolesti. Kao prevencija koriste se lijekovi i antibiotici koji se akumuliraju u tijelu.
Genetskom manipulacijom uzgajaju se ribe otporne na bolesti. To omogućava prestanak korištenja antibiotika, insekticida i fungicida u uzgoju koji mogu imati negativan utjecaj na zdravlje potrošača i okoliš.
Losos je prvi genetski modificiran organizam u akvakulturi namijenjen prehrani, a 2015. dobio je dozvolu za kanadsko i američko tržište.
Na hrvatskom tržištu GMO losos se ne može naći zbog regulativa Europske Unije koje ne dozvoljavaju GMO životinje.
Kod uzgoja lososa koriste se dva gena. Prvi gen je za brži rast i zbog toga tržišnu veličinu postiže godinu dana ranije. Drugi gen je za rast na niskim temperaturama.
To znači da ne raste samo u toplijim mjesecima u godini već raste tokom cijele godine. Otpornost na niske temperature omogućava uzgoj u područjima gdje prije to nije bilo moguće.
To je važno jer akvakultura je industrija koja raste, a ograničena je prostorom. Tehnologija manipulacije genima ima brojne prednosti za akvakulturu.
Daljnjim se razvojem smanjuju troškovi uzgoja, ribolovni pritisak na prirodne populacije i unos lijekova, a poboljšavaju nutritivne vrijednosti.
Mladen Višić