O knjizi su osim autora govorili povjesničar
Mišo Đuraš, te dr.
Jure Burić, ratni povjerenik Vlade RH za južnu Dalmaciju. Damir Radnić, zapovjednik obrane Bogdanovaca kod Vukovara, bio je spriječen prisustvovati predstavljanju knjige.
- Čitajući knjigu mog prijatelja Ante Guga čovjek je nemiran i žao mu je što nema paklenu memoriju. Ova knjiga vrvi činjenicama i argumentima. Zapravo dokumentima jer ovdje je argument ujedno dokument. Ante Gugo je sistematičan čovjek, vrijedan, uporan i hrabar. Prije svega trebalo je imati hrabrosti uhvatiti se u koštac s ovim činjenicama. Svi smo prošli Domovinski rat, znamo što se događalo na našoj razini i u Hrvatskoj, ali ne znamo što se događalo s onu stranu onih koji su nas napadali. Gugo se ne bavi samo Domovinskim ratom, nego uzrocima. Postavlja sebi i nama pitanja jesmo li mogli stvoriti državu bez Oluje. On se potrudio u ovoj knjizi dati nam takve pikanterije. Saznat ćete puno toga.- kazao je uvodno ratni povjerenik Vlade RH za južnu Dalmaciju
Jure Burić.Burić se osvrnuo na lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika dr. Franja Tuđmana istaknuvši kako 'smo imali sreću da se u jednoj osobi spojio povjesničar, političar, vojnik i strateg i te čovjek zaljubljen u svoju državu.'
- Veličina državnika je da zna, a nervozu ne prenosi na svoj narod i to je veličina dr. Franja Tuđmana. Ovu državu je stvorila mudrost i hrabrost. Mudrost dr. Franja Tuđmana i njegovih suradnika te hrabrost naših branitelja - kazao je Burić dodavši kako je Dubrovnik ostao neslomljen zbog dva starca sijede brade, onoga koji je dao hrabrost, a to je sv. Vlaho i onoga iz Boke kotorske Svetog Leopolda Mandića koji im je pomutio pamet.
Povjesničar
Mišo Đuraš istaknuo je kako je riječ o impozantnom djelu.
- Dubrovnik je posebna priča Domovinskog rata. Izdržao je i okončao sedmomjesečnu potpunu blokadu što nije uspjelo niti jednom gradu u Hrvatskoj i tu je veličina dubrovačkih branitelja, ali i građana koji su ostali u svom gradu jer su bili spremni položiti svoj život za Grad. Knjiga Ante Guga je pravo osvježenje i kad je gledam kao povjesničar onda imam ono što mi povjesničari teško priznajemo, laganu zavist. Nama povjesničarima je to uvijek glavni problem. Mi smo vezani za činjenice i te činjenice čitatelju postanu pomalo dosadne, teško mu je pratiti što se nama povjesničarima u glavama događa. Gugo i samim tim njegova knjiga su nešto što ne možete definirati na prvu. Možete reći da je povijesna knjiga, roman, proizvod istraživačkog novinarstva jer je on ujedno i novinar. U svakom slučaju svakako pročitajte ovu knjigu. Gugo je dao jedan cjelovit pregled događanja u Hrvatskoj. Glavna vrijednost knjige je u korištenoj literaturi, izvorima, dokumentima - kazao je Đuraš.
- Posebno me razveselilo kad sam u knjizi vidio neizbježno korištenje bogatstva medijskih arhiva Hrvatske i potenciranje i zahvalnost autora, ali i nas koji zahvalnost moramo imati i iskazati prema svim novinarima, fotoreporterima i medijskim ljudima koji su po cijenu svog života svjedočili istinu o Domovinskom ratu i sačuvali povijest tako da ne ovisimo o službenim dokumentima. Žalosno je što su i oni u današnjem društvu završili kao branitelji - zanemareni i marginalizirani kazao je Đuraš.
Ante Gugo je koristio različite izvore - novine, memoare, vojne publikacije, dokumente iz arhiva MORH-a te napravio kronologiju koja obuhvaća deset godina burne prošlosti: od 23. svibnja 1985., kad su srpski akademici odlučili izraditi Memorandum SANU, do 8. kolovoza 1995., kad se predao cijeli 21. kordunski korpus srpske vojske. Bio je to i kraj sna o Velikoj Srbiji i početak novih geopolitičkih odnosa u ovom dijelu Europe. Knjiga je obilno dokumentirana, uz fotografije i zemljovide.
Ante Gugo u predstavljanju svoje knjige objasnio je zašto i kako ju je počeo pisati.
- Prvo me potaknula činjenica da 20 godina nakon kraja Domovinskog rata mi imamo sramotno malo proznih i istraživačkih djela s temom stvaranja hrvatske države i vojne pobjede nad okupatorima i pobunjenicima. I onda sam to išao usporediti s bivšom Jugoslavijom - koliko su 1965. godine imali dobrih proznih djela posvećenih drugom svjetskom ratu i dugometražnih filmova. Osim filma
Broj 55 mi nemamo dobrog filma posvećenog Domovinskom ratu, a 1965. godine bilo ih je čak 28. Nadalje 1965. na popisu školske lektire bilo je preko 100 proznih djela posvećenih II. svjetskom ratu, a danas nemamo niti jedno ozbiljno djelo posvećeno Domovinskom ratu - kazao je Gugo.
Istaknuo je kako se od pisanja knjiga u Hrvatskoj ne može ozbiljno živjeti.
- Imao sam sreću da se Večernji list zainteresirao, nekakav sam honorar dobio pa sam mogao reći ženi da radim nešto korisno. Krenuo sam istraživati, mislio sam lako ću ja to. Onda sam došao u Hrvatski državni arhiv i udario glavom u zid. Shvatio sam da postoji jako puno nepoznatih ili malo poznatih detalja koji su utjecali na tadašnja zbivanja. Baš na temelju toga i danas se nastavlja politička agresija na Republiku Hrvatsku - kazao je Gugo.
- Danas kad vidite kakva je to onda bila propaganda teško je povjerovati. Istovremeno, s tom propagandom o razlozima zbog kojih moraju riješiti sprsko pitanje u Jugoslaviji, znači istrijebiti Hrvate, oni su organizirali i referendume bez popisa stanovništva sve kako bi se formirale nove granice općina sa srpskom većinom. Retorika je danas ista kao i onda. Oni i danas lažu i stalno pričaju o NDH. Nije problem što Srbi lažu nego što današnja hrvatska politika šuti. Upravo spomenuta šutnja je dio te propagande protiv Domovinskog rata. U našim školama se sve donedavno Domovinski rat učio kao zadnja lekcija u završnim razredima osnovnih škola. U medijima je Domovinski rat zastupljen samo ako treba pisati o braniteljima kao društvenim problemima. Vukovar i Dubrovnik su dvije ključne točke Domovinskog rata. Naše priznanje bi išlo puno teže da nije bilo herojskog otpora u Vukovaru i Dubrovniku - zaključio je Gugo.