Odgojiteljica Dječjeg vrtića Gruda Luce Đurišić na promociji slikovnice je istaknula da su ovo trenuci kada odgojitelji imaju „priliku promovirati svoje zvanje i biti svjedokom snage, topline, ljubavi, podrške i znanja koje odgojitelji unose u živote djece iz dana u dan“. Kada su djeca instinktivno izabrala ime Sokolići za svoju skupinu, oni su se odlučili za sve ono čemu su ih njihove odgojiteljice, Marija Mihatović i Marija Radonić, ustrajno vodile – odlučili su se za snagu, brzinu, prodornost, vjernost, brigu o članovima obitelji, kompetenciji i samopouzdanju. Odlučili su se i za radost – opjevanu u prekrasnoj konavoskoj svatovskoj pjesmi – odlučili su se za život.
Sve je počelo odabirom imena skupine, u veljači, kada su djeca odlučila da se njihova skupina zove Ptići sokolići, i to demokratskim glasovanjem. U procesu poistovjećivanja s imenom odgojiteljice su ih podučavale o zanimljivostima i životima sokolova. Djeca su donosila albume, knjige i enciklopedije, a čitale su se priče i basne u kojima se sokolovi spominju. Sve te „neposredne“ doživljaje iz života sokolova djeca su pratila crtežima i tekstom. Spontano su se počeli koristiti izrazi i fraze iz narodnog jezika kao što su: oko sokolovo, na sokolu malo mesa, brz i spretan kao sokol…
Prijelomni trenutak je bio posjet Sokol gradu u Dunavama, nakon čega je počeo nastajati još veći broj crteža, konstrukcija od kocaka i ostalih prirodnih materijala. Svi su se crteži spremali i opisi nacrtanog zapisivali. U lipnju su svi crteži bili izloženi u likovnom centru odgojne skupine, nikakvim posebnim rasporedom, gdje su ih djeca mogla vidjeti sve na okupu – svakodnevno. Djeca su prilazila i povezivala crteže, a odgojiteljice su pažljivim promatranjem i pitanjima shvatile da imaju priču. S djecom su razgovarale i dogovarale o odabiru crteža i teksta.
Od trenutka kada su djeca izabrala ime svoje skupine do tiskanja slikovnice prošla su četiri mjeseca. Slikovnica je tiskana uz potporu Dječjeg vrtića Konavle.
O važnosti ovakvih slikovnica u kojima se poštuje dječji izričaj, a u kojima se odrasli uspješno uspiju othrvati potrebi da ih ispravljaju, govorila je slikarica Antonija Rusković Radonić koja ju je nazvala najznačajnijim dječjim uratkom u Hrvatskoj u ovom trenutku, budući se nije interveniralo u dosljednost dječjeg izričaja.
Slikovnica je predstavljena na prepunoj taraci ispred kuće Matice hrvatske ogranak Konavle na Grudi. U radosti predstavljanja slikovnice sudjelovali su i glazbenici: flautistica Đive Franetović Kušelj, lijeričar Ivo Letunić i pjevač Vlaho Kordić.