"Halo, ba..., ti Hrvati iz Posušja, Širokog, Ljubuškog, Gruda su banda..." rekao je premijer federacije BIH Nermin Nikšić na 102. sjednici federalne Vlade, čiji je transkript procurio u javnost i objavljen ovog ponedjeljka u Večernjem listu.
"Dakle, rekao sam da je to banda, rekao sam da tu država ne postoji, rekao sam da ne priznaju državu i država jedino sredstvo prinude ima policiju", govori Nermin, a prati ga je Zukan, ministar branitelja, sa sličnim kvalifikacijama.
"Hoćemo li zbog toga što imamo četiri općine koje se banditski ponašaju, to je nikako drugačije nego banditski, hoćemo li zbog toga kažnjavati sve druge... To je banda koja nas ucjenjuje, a mi popuštamo svaki dan. Dakle, dosta više, dosta više, pa više ima ovih plenumaša što smišljaju ostavke da se obustavi privatizacija, da se napravi revizija privatizacije, kolike će biti plate, halo ba!", nastavio je Nermin Nikšić.
"Halo ba"
Mnogi su i u BIH osudili ovakav način komunikacije, nedostojan vlade jedne države pa makar to bila i Bosna. Čelnici ZHŽ-a su zahtijevali ispriku federalne Vlade zbog uvreda na njihov račun. Ponašanje Nikšića i njegovih ministara osudili su brojni intelektualci u BIH koji smatraju kako se jedan premijer ne može ovako ponašati.
Ali, oni koji nisu osudili ništa, su Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i ured predsjednika. I jedni i drugi imaju obavezu (pa i ustavnu!) štiti interese Hrvata, tim više što su Hrvati u spomenutim županijama ujedno i građani republike Hrvatske, velika većina njih.
Pokušali smo saznati hoće li se ministarstvo kojeg se to tiče, ono Vesne Pusić, oglasiti povodom takvih kvalifikacija Hrvata od strane vlasti u susjednoj, prijateljskoj i nesvrstanoj BIH, u njenom entitetu u narodu poznatom i kao "Bošnjakistan" a u kom živi velika većina Hrvata u BIH, nekim priopćenjem, osudom, diplomatskom notom susjednoj državi, protestom, pjevajućim telegramom, nečim. Nekom gestom. Hoće li na takvo ponašanje upozoriti Vijeće Europe.
Ništa, nula bodova. Od ponedjeljka, kad je to objavljeno, u više navrata smo pokušali telefonom dobiti glasnogovornicu minstarstva, koja je bila na putu, potom se vratila s puta, potom smo upućeni da pošaljemo upit na mail. Odgovor nismo dobili. Zadovoljni bismo bili i s odgovorom "Poštovani, boli nas cipela za Hrvate u BIH". Ali ništa. U redu, možda mi nismo medij s kojim MVEP želi komunicirati, možda im je bliži Jutarnji list, naša najdraža plavo-bijelo-crvena novina. Ali smatramo da bi ipak trebali odgovarati na upite svih medija u Hrvatskoj.
Poslali smo mail i na Ured Predsjednika, no i od tamo ništa. Na stranicama Ureda 14. travnja ove godine, kad je taj transkript objavljen u Večernjaku, ipak stoji jedno priopćenje. Ono kojim Predsjednik čestita blagdan Pesah. Od onda je na stranicama Ureda objavljeno još desetak priopćenja. Recimo, da je Predsjednik primio vjerodajnice veleposlanika Mongolije. I Ujedinjenih Arapskih Emirata. I da je primio izaslanstvo Makarskog festivala stripa. Danas nam je i čestitao Uskrs. Lijepo je da imamo prijateljske odnose s Mongolijom, ali što je s Bosnom? Je li predsjednik pozvao veleposlanika Bosne i Hercegovine i uručio mu kakvu diplomatsku notu, pecnuo ga po prstima? Josipović se inače voli oglasiti povodom svih napada na antifašizam, no napadi na Hrvate od strane premijera susjedne (recimo) države, u kojoj živi njih nekoliko stotina tisuća, očito nisu nešto što smatra dovoljnim povodom da se oglasi.
Zaštićeni hrvatski proizvod: šutnja
A ne oglašavaju se ni hrvatski intelektualci, bar ne oni prevladavajuće lijeve provenijencije. Zauzeti su zgražanjem nad rektorom Borasom koji se drznuo pozvati se na kršćanske vrijednosti, jer u središtu svakog našeg grada i sela valjda stoji džamija ili partijska škola, a ne crkva. I tisuću godina je hrvatska kultura valjda rasla na humusu antifašizma, a ne kršćanstva. Ipak je jedan Frljić bitniji za našu kulturu od kršćanstva. Ako se njih pita.
Takvo stanje je rezultat sustavne sad već preko desetljeća duge harange na "kamenjarce", "ognjištare", i da ne spominjemo druga imena kojima su kršteni pripadnici hrvatskog nacionalnog korpusa s "krive strane granice". Politika "zavadi pa vladaj" nije od jučer, a razjedinjavanje hrvatskog nacionalnog korpusa očito visoko na listi prioriteta službi koje vode medijski rat. Tako da sve ovo ne treba zapravo niti čuditi. U svakoj civiliziranoj državi ovakve izjave bi bile povodom da se dovedu u pitanje i sami diplomatski odnosi, te uvedu razne mjere kako bi se zaštitilo dijasporu. Kad bi kakav hrvatski političar nazvao Srbe u Hrvatskoj banditima, bi li i tada institucije šutjele? Kako one u Hrvatskoj, tako one u Srbiji? Pitanje je retoričko.
Jedini koji nam se javio je bio Nino Raspudić, koji nam je rekao da je to jasan pokazatelj odnosa vlasti u susjednoj BIH prema Hrvatima. Nikšić je, upozorava on, "premijer nelegalne i nelegitimne vlade platformaške vlade formirane uz pomoć međunarodne zajednice, koja krši osnovne zakone svega pa i matematike: po njima je trećina od sedamnaest - pet". Kako pet, i zašto pet? Tako što je svojevremeno Međunarodna zajednica predvođena Valentinom Inzkom suspendirala izborni zakon, koji je i sam po sebi krojen na uštrb Hrvata, po principu da "svi narodi imaju suverenitet u cijeloj BIH". U teoriji lijepo zvuči. U praksi, kanton Goražde u kom živi 50 Hrvata ima pravo birati jednog hrvatskog predstavnika kao i kanton u kom su svi Hrvati.
Hrvatski predstavnici Mujo i Haso
To je otvorilo mogućnost da Bošnjaci Hrvatima biraju njihove predstavnike. Tako je pred osam godina Komšić od strane Bošnjaka izabran kao predstavnik Hrvata. Ova bizantinska podvala kasnije je podržana od MZ, a kulminirala je "platformaškom vladom". Za imenovanja u vladu je, po federalnom Ustavu, potrebna trećina u svakom klubu u Domu naroda koji broje po 17 članova (prije je bilo po trideset, ali je i to promijenjeno amandmanima). U ožujku 2011. u klubu Hrvata bilo je pet izaslanika koji su podržali aktualnu vlast. Kvalificirana trećina od sedamnaest je, kako znamo, šest. No Inzko je dopustio da je pet glasova dovoljno.
Sve te odluke osporilo je, sukladno Izbornome zakonu i Ustavu Federacije i Bosne i Hercegovine, jedino mjerodavno tijelo - Središnje izborno povjerenstvo, u kom su sjedili pretežno Bošnjaci, ali pošteni ljudi koji su se držali slova zakona, no na kraju je presudio Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko. Međunarodna uprava i platformaši uporno su lagali kako je pet "ustavna trećina" od sedamnaest zastupnika. Ovaj događaj prouzročio je najveću političku krizu od potpisivanja Daytona.
Dakle vlast koja Hrvate proglašava banditima je upravo ta koja je banditskim načinom došla na vlast, uz pomoć sumnjivih tipova poput Lijanovića i Jurišića, a mimo na izborima izražene volje oko 95% hrvatskih birača. Legitimnih hrvatskih predstavnika nema nigdje niti u Federalnoj vladi niti u Predsjedništvu gdje se već osam godina kočoperi Komšić kog su izabrali Bošnjaci, a Predsjednik federacije je dobio na izborima ukupno 1.500 glasova i Visoki predstavnik ga je instalirao rušeći sve matematičke formule, ustavna prava i etički kodeks.
Sve je to prošlo uz blagoslov Hrvatske, koja se nikad niti jednom rječju nije pobunila niti pokušala zaštiti ljude koji su - velikim dijelom - također i njeni građani. Zato šutnja institucija oko proglašavanja Hrvata "bandom" ne treba čuditi. Hrvatska politika i intelektualci šute već deset godina o tome, jer znaju da je hrvatski integralizam najveća prijetnja njihovim sinekurama financiranim od onih kojima je u interesu "regionalno zbližavanje" sa Srbijom jednako koliko i udaljavanje od Hrvata u BIH.