Preminula književnica Tereza Buconić Gović

Teme su uglavnom život, običaji i karakteri iz daljnje i bliže dubrovačke prošlosti i tradicije. Od naoko beznačajnih stvari, ljudi i detalja, Tereza je stvorila brojne slikovite, rječite i pamtljive priče, vraćajući nas u vlastito djetinjstvo i zavičaj i podsjećajući nas na prolaznost, ali i zaborav.

Tereza Buconić Gović

(1951.-2012.)

Možda je Eta Rehak, u recenziji "Zavičajnih priča", najbolje opisala bit lirske proze Tereze Buconić Gović.

"...Terezino zapažanje zaustavlja se na malim, naoko beznačajnim uporabnim predmetima, na pojavama i predmetnim detaljima, na poslovima i usputnim oznakama svakodnevnog života Rijeke dubrovačke. Ona poput marljivog mozaičara brižljivo slaže kamenčiće svojih zapažanja koji se očituju znakovima.

Ti znakovi pokrivaju ukupnost življenja pa se preobražaj njihov prati u nizu asocijacija koje tvore priču. Drugim riječima, s razine osjetilnog projicira svoj svijet u sferu duhovnog, pa tako objedinjen postaje svjedokom ukupnosti trajanja i postojanja. Svaka crtica nije ništa drugo nego neka od varijanti raznih postaja životnog puta. U tome i leži originalnost i svježina Terezinog pisanja..."

Knjige "Šetnja kroz stare dubrovačke vrtove", "Slike i legende Rijeke dubrovačke", "Priče oko popreta" I i II, "Dubrovački krajolici", "Dubrovačke povijesne minijature" I i II, "Zavičajne priče", "Dubrovačke crkvice", kao i nekoliko stotina tekstova i priloga u brojnim časopisima, opsežna su ostavština posvećena rodnom kraju, koja je obilježava kao najplodniju i najznačajniju dubrovačku književnicu našeg vremena.