Preminuo je kazališni redatelj i pedagog Joško Juvančić Jupa

Joško Juvančić - Jupa je rođen u Dubrovniku 1936. godine. Osnovnu i srednju školu završava u rodnome gradu, a književnost na Filozofskom fakultetu, te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Odmah po završenoj Akademiji postaje prvo Gavelin, a zatim i Spaićev asistent, što će umnogome odrediti njegovu budućnost kazališnog pedagoga.

Kao profesor glume od 1960. do danas Juvančić je presudno utjecao na umjetnički razvoj mnogih danas poznatih i cijenjenih hrvatskih glumaca. Prve važnije režije Joško Juvančić ostvaruje u dubrovačkom kazalištu ("Dubrovački skerac" Feđe Šehovića 1961., Moliereova "Škola za žene" 1962.), kojemu će se i kasnije redovito vraćati postavljajući, pored ostalih, djela Držića, Schisgala, Bettija, Obaldije, Euripida, Ostrovskog, De Filippa, Vojnovića i Goldonija.

Široj hrvatskoj javnosti Juvančić se nametnuo sredinom šezdesetih kada u zagrebačkim kazalištima režira nekoliko višestruko važnih i poticajnih predstava - od Schisgalovih "Daktilografa" i "Tigra", u Teatru &TD, preko Tollerova "Hinkemanna" i Ghelderodeovih "Škole za lude" i "Escuriala" u Gavelli, do Goldonijeva "Velikog smiješnog rata" u HNK. Od tada će režirati iznimno veliki broj predstava u gotovo svim hrvatskim kazalištima, podjednako uspješno se noseći s klasicima domaće i svjetske dramske književnosti (u tom kontekstu osobito su važne njegove postave Držićeva "Plakira iliti Grižule" i "Dunda Maroja", Shakespeareova "Sna Ivanjske noći", Vojnovićeve "Dubrovačke trilogije", Vetranovićeva "Kako bratja prodaše Jozefa", te crkvenog prikazanja "Ecce homo" na Dubrovačkom ljetnom festivalu) i suvremenim piscima (Bakarić, Brešan, Ionesco, Simone, Cooney), pri čemu su neka od tih uprizorenja - primjerice "Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi” Toma Stopparda u &TD-u (1971) - postala amblematskom kazališnom oznakom svog vremena.