Preminuo poznati dubrovački dominikanac padre Ivo Martinić

Djelovao je među hrvatskim radnicima u Hamburgu. Kroz više desetljeća bio je kateheta srednjoškolske mladeži ponajviše u Dubrovniku. U vremenu kad se je naučavalo kako je religija "opijum za narod" te kako će iščeznuti i odumrijeti, fratar Ivo je s mladima svjedočio suprotno. Godine1969. osniva vokalno-instrumentalni sastav "Orlandovi dječaci" s kojima prvi u domovini izvodi "Beat-misu" u Dubrovniku, potom osniva i održava nedjeljnu "misu mladih" i božićnu "polnoćku mladih" na koju su, za vrijeme komunizma, dolazile tisuće poglavito mladih iz svih dijelova Dubrovnika i okolice.

Glazbeni sastav s vremenom mijenja svoje ime u geslo dominikanskoga reda "Veritas". Uz suradnju s mladima, kao animator s vokalno-instrumentalnim sastavom "Veritas" objelodanjuje 1981. prvu audio kazetu duhovnih šansona pod naslovom "Tražiš li mir" u izdanju zagrebačke Kršćanske sadašnjosti. Godine1987. objavljuje i drugu audio kazetu "Ruku treba"», te 1989. video kazetu "Polnoćka mladi", također u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Tridesetu obljetnicu neprekinutoga rada obilježava izborom duhovnih šansona "CD- Veritas 1969-2000"» u izdanju Hrvatskoga katoličkog radija.

Više puta bio je biran za priora samostana. Za komunističkog režima 16. prosinca 1986. na sudu u Dubrovniku bio je osuđen na kaznu od 6 mjeseci zatvora, uvjetno na rok kušnje od 3 godine.

Zaslužan je za obnovu, proširenje i obogaćenje dominikanskog samostanskoga muzeja u Dubrovniku. Za uspješan pothvat s brojim stručnjacima i izvođačima dobio je nekoliko priznanja među kojima se ističu "Sunčani cvije" Privredne komore Dalmacije 1989. i "Nagrada Dubrovnika" 1991. Objavio je knjigu "Put prema slobod" 1995. posvetivši je svima koji su žrtvovali ovozemaljski život za Dubrovnik i njegovu Hrvatsku. Godine 1997. primio je odličje "Red hrvatskog trolista" od prvoga predsjednika nove, slobodne i samostalne Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana "za osobite zasluge za RH i Dubrovačko-neretvansku županiju stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti i u iznimnim okolnostima u miru".

Poznat je i po višegodišnjoj tjednoj kolumni u "Dubrovačkom vjesniku". Kroz niz godina bio je i službeni izvjestitelj događaja s područja Dubrovačke biskupije za katolički tjednik "Glas Koncila". U izdanju Glasa Koncila i Kršćanske sadašnjosti 2008. godine objavio je tri knjige: "Bog govori ljudsk", "Što Bog govori?" i "Aktualnost Božje riječi". U tim knjigama, uz postojeće odgovarajuće biblijske tekstove za trogodišnji liturgijski ciklus, iznosi osvrte, razmišljanja i komentare uz aplikaciju za današnje vrijeme.

Preminuo je u subotu, 6. rujna u 76. godini života u dominikanskom samostanu Kraljice sv. krunice u Zagrebu.