Previše soli može povisiti rizik od astme, ekcema i MS-a

Udruženi njemački i američki istraživači razotkrili su utjecaj brze prehrane u razvijanju spomenutih bolesti: "Ova je studija prva naznačila kako prekomjeran unos soli može biti jedan od faktora ili okoliša zbog kojih raste broj slučajeva autoimunih bolesti", tvrde stručnjaci Sveučilišta Yale i Sveučilišta Erlangen-Nuremberg. Oni su proučavali ulogu pomoćnih T stanica u tijelu koje aktiviraju i pomažu drugim stanicama boriti se protiv opasnih patogena (bakterija i virusa), prenosi ordinacija.hr

Nakon što se ove stanice izlože slanoj otopini, ponašaju se agresivnije. Naime, miševi koje su hranili namirnicama krcatim solju imali su značajan porast broja Th17 stanica u svom živčanom sustavu, koje su pospješile upale u njihovom tijelu. Također su ovi miševi bili skloniji razvijanju težeg oblika multiple skleroze.

Na molekularnoj razinu, izloženost soli povećala je razinu citokina koje otpuštaju Th17 stanice za deset puta (citokini su proteini koji omogućuju prijenos poruka između stanica). "Ovo otkriće predstavlja bitan doprinos razumijevanju multiple skleroze i može pružiti nove ciljeve za bolje liječenje ove bolesti za koju trenutno ne postoji lijek", objasnio je Ralf Linker, predvodnik njemačkog dijela istraživačkog tima.

Sljedeći korak udruženih istraživača je ustanoviti imaju li Th17 stanice neku ulogu u autoimunim bolestima koje pogađaju kožu.

Neurodegenerativno oboljenje, multipla skleroza, prvenstveno "napada" bijelu masu središnjeg živčanog sustava. Razvija se kada imunitet greškom prepozna mijelin koji okružuje živčana vlakna u mozgu i leđnoj moždini kao strano tijelo. Imunitet skida mijelin sa živčanih vlakana, što prekida prijenos poruka između mozga i ostatka tijela, a rezultat su problemi s govorom, vidom i ravnotežom.

Najčešći početni simptomi MS-a su smanjenje vida na jednom oku s popratnim bolom pri pokretanju oka, trnjenje ili gubitak osjeta u pojedinim dijelovima tijela, nespretnost pri rukovanju predmetima i sl. Multiplu sklerozu nije lako dijagnosticirati, no rano tretiranje bolesti može spriječiti invalidnost, odnosno nemogućnost hodanja do čega dolazi kod polovice neliječenih bolesnika nakon 15 godina.