Trbuhom za kruhom

Priča očajnog oca koji je sa stotinjak kuna krenuo pješice do Münchena: 'Nemam čime hraniti djecu!

'Radio sam doma u Dalmaciji sve; od poljoprivrede, ribarenja. Spreman sam čistiti, prati podove, mesti u Njemačkoj da kćerima omogućim normalan život i školovanje', tužna je priča Silvia

Priča očajnog oca koji je sa stotinjak kuna krenuo pješice do Münchena: 'Nemam čime  hraniti djecu!
Silvio Knežević (34) iz Kaštel Starog i prijatelj mu Tomislav Bašić (33) iz Splita jučer su se sa zadnjih stotinu kuna uputili trbuhom za kruhom u Zagreb. Sutra, ranom zorom, odlučili su pješice ni manje ni više ravno do Münchena.

Obojica nezaposleni s obiteljima i djecom nemaju drugog izlaza jer nemaju kako nahraniti gladna usta.

''U nedjelju mi je puknuo film kad je moja supruga suznih očiju došla do mene i gledali smo se jer nismo imali za hranu. Ja bih još izdržao jesti suhi kruh, ali imam dvije curice od devet i četiri godine i srce mi puca, kako da ih prehranim? Punica mi je poslala ručak i to je bila ona kap koja je prelila čašu'', otvorio nam srce potreseni Silvio koji nije uspio zaustaviti suze.

Večeras se sklonio u šator u Savskoj 66., primio ga je Đuro Glogoški kojeg je sasvim slučajno prošle godine upoznao.

Uspijevamo doznati da u Kaštelu živi kao podstanar sa svojom obitelji i, iako sa suprugom tijekom ljetne sezone radi po dvadeset sati na sezonskim poslovima, ušteđen novac ne može razvući preko zime da bi preživjeli.

''Na Kozjaku sam imao komad zemlje, u sretna vremena brali smo masline mandarine i to smo uspijevali prodati, ali sada za kilogram maslina ili kilogram sipe moram otvoriti OPG ili obrt i državi dati 35.000 kuna poreznih obveza koje ne mogu namaknuti i da radim dano-noćno '', kaže Silvio.

Smatra da se situacija radikalno pogoršala zadnjih tri godine i da je postao kao i njegovi prijatelji te drugi mladi tek servis za ubiranje harača.

''Nemojte me krivo shvatiti, radio sam doma u Dalmaciji sve; od poljoprivrede, ribarenja. Spreman sam čistiti, prati podove, mesti u Njemačkoj i to samo s jednim ciljem, da kćerima omogućim normalan život i školovanje. Kćer Viktorija ima sve petice u školi, pjeva u zboru; kako da im zakinem od usta?'', priča svoju tužnu priču Silvio koji se na put spremio s voljom, tankom jaknom, bez rukavica i kapom.

Sličnu tužnu priču kazao nam je i prijatelj Tomislav koji zajedno s prijatelj odlučio sreću potražiti u inozemstvu.

Najstrašnije od svega je što doznajemo od Silvija kako ga je samo od jučer do danas nazvalo sedam prijatelja iz Kaštela koji također imaju mlade obitelji s djecom te ga pitaju je li već stigao u Njemačku i je li ima sobicu kako bi došli do njega i spavali na podu.

Svi oni, pa kao i naš sugovornik Silvio Knežević, obrazovani su, imaju po nekoliko zanata, govore nekoliko jezika.

Tužno je što nam Sivio kaže da bi napravi još četvero djece, uz ovih dvoje, ali od čega da ih prehrani.

''Zdravi smo i supruga Ivana i ja, stvorili bismo još mladih Hrvata, ali kako preživjeti bez posla'', priča tužan mlad čovjek.

Eto, to je naša Hrvatska.
  • Autor: Direktno.hr
  • Foto: direktno
  • Objavljen: 25.11.2015 03:04
  • Posljednja izmjena: 25.11.2015 03:03
Šalji dalje:

Nema komentara

Komentiraj članak

Potrebna je prijava kako biste komentirali.