PRIGODNO UZ VLAHUŠIĆEV ODLAZAK U TREBINJE: Mirisi se mijenjaju, smrad je vječan

Dvadesetak godina kasnije

Ima gradova koje ćemo zauvijek pamtiti po zlu, a jedno od predgrađa užasa je i Trebinje, tužna ljudska naseobina koja je stvorila zločinca, predsjednika općine Božidara Vučurevića, a zbog čovječnosti neprimjerene ovoj kasabi, uzela život junaka Srđana Aleksića. Više od dvadesetak godina kasnije u ovoj kloaki se i dalje nekažnjeno veliča krvavi kult zločinca, i njegove neizbrisive monstruoznosti.

Radi potvrđivanja vjerodostojnosti ove tvrdnje, težine sudskog iskaza u istrazi epskog nečovještva, nije potrebno kopati po haškim optužnicama, mrcvariti preživjele svjedoke, čak ni angažman istraživačkog novinarstva. Dovoljno je kročiti u sjedište Općine Trebinje, tamo gdje caruje predsjednik Vučurević, i kamo će uskoro, prema vlastitoj najavi, kročiti gradonačelnik Dubrovnika, Andro Vlahušić.

U tom habitatu besprizornih dočekat će vas predsjednik općine, Slavko Vučurević, predsjednik skupštine općine, Slobodan Prtila i, dražesna poput šumske vile, potpredsjednica Milka Butulija, koja u skupštini igra i ulogu vijećnice (odbornice)  nacionalnih manjina, u Trebinju poznatiji kao Jetiji. Ali i Ratko Mladić, psihopat i serijski ubojica, koji je dogurao do genocidne brojke ljudi vezanih ruku i hrabro upucanih u kralježnicu.

Mladić na uramljenoj fotografiji

Koliko jučer, kada sunce ni izbliza nije toliko pržilo koliko je Trebinje zaslužilo u kozmičkoj preraspodjeli pakla, u javnim ustanovama općine mogli ste vidjeti lik nepopravljivog manijaka, nasmijanog kao i dok je ubijao tuđu djecu, njihovu braću i očeve, na veliku žalost većine općinara samo na uramljenoj fotografiji.

Već na samoj porti, tek da Hrvati i Muslimani iz Trebinja znaju da nisu dobrodošli i da im je bolje da se ni ne pojavljuju, dočekuje ih Ratko Mladić, praćen Njegošem, Jovanom Dučićem, Karađorđem, Svetim Savom, patrijarhom Pavlom, Kosovokom djevojkom i koljačem Dragoljubom Mihailovićem Dražom, na maloj fotografiji, simbolično zaglavljenoj u Mladićevom krvavom okviru.

U praznoj prostoriji istaknut je i trebinjski marljivi credo: 'Dolazim za pet minuta, ako me nema, pročitaj ponovo', poruka je vrijednog službenika koji se, nadamo se, neće nikada vratiti nakon što se u Trebinje, jednom i možda, ponovo vrati ljudskost.