Zdravko Mamić predobro se snalazio vani da prije ili kasnije ne bi završio unutra. A vrlo dobro se snašao i s one strane brave. Njegova pojava unutar remetinečkih zidina podigla je adrenalin brojnim zatvorenicima. Male ribe vole vidjeti da se u mreži koprca i velika, pa još ako ih ta velika ne gleda s visine nego se prilagodi jatu – a Mamić se kao kameleon uspijeva prilagoditi svakoj situaciji i svakome društvu – eto ti cirkusa i među robijašima!
Lukavi je menadžer već prvih dana svog boravka u pritvoru zbog istrage koja ga tereti da je zajedno s mlađim bratom Zoranom pribavio nezakonitu dobit od 80 milijuna kuna, oštetio Dinamo za 117,8 milijuna, a državni proračun za barem 12,2 milijuna, organizirao da mu iz klupskog ekonomata dostave u Remetinec desetke kompleta Dinamovih dresova. Pa su svi zatvorenici s njegova odjela jedno jutro osvanuli u plavim majicama i gaćicama spremi ugoditi, koliko im to zatvorski propisi dopuštaju, novom remetinečkog ceremonijal-meštru, pripovijeda nam pravosudni policajac koji je svjedočio „cirkusu“. I tako se nova Mamićeva momčad, dok je Zdravko šetao zatvorskim krugom, poslagala po prozorima, te uglas povikala: „Zdravko, samo reci, koja pjesma!?“
‘Ne može nam nitko ništa…’I Mamić je naručio svoju, očito omiljenu, koju je nedavno zapjevao i u TV studiju na Bandićevoj Z1 televiziji, u emisiji Sport nedjeljom kod Ante Breke. Remetincem se izvana i iznutra zaorilo: „Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine, mogu samo da nas mrze oni što nas ne vole!“ Razgaljen hitom bosanskoga folk pjevača Mitra Mirića, Zdravko je zatvorskom zboru udarao ritam visoko podignutim rukama. U nekoj drugoj prilici stradala bi Mamićeva košulja. Kad god ga pjesma ponese i prebaci, redovito je skida sa sebe trgajući sve gumbe, a najčešće posljednje stihove dočekuje na stolu razodjeven poput stripera. Posljednjih mjeseci, međutim, za Mamićev striptiz svesrdno brinu Državno odvjetništvo i Uskok, ogoljujući njegovo, godinama već krajnje suspektno, upravljanje i poslovanje Nogometnim klubom Dinamo.
Oni koji su skloni tvrditi, iščitavajući iz njegovih reakcija i ponašanja, da je Zdravko Mamić redoviti konzument droge bogataša – kokaina, uz pomoć kojeg s više energije i lucidnosti svladava svakodnevicu, ne brinu da bi gospodar hrvatskoga nogometa, ako je usitinu konzument, mogao pasti u apstinencijsku krizu (a osim toga kokainska kriza traje kratko). „Unutra je najbolja roba i ima je koliko hoćeš“, kaže nam dobar poznavatelj zatvorskih prilika.
Zdravko Mamić ipak više voli tulume vani, pa kad ga popusti adrenalin dnevnih zatvorskih igrokaza, te pokuša realno sagledati što ga je snašlo, pa kad zbroji koliko je i u koga sve investirao proteklih 10 godina da mu se Remetinec nikad ne dogodi, ražesti se, pa preko svoga rođaka poručuje: „Kad izađem van svima ću j…. mater! Nema kome da nisam dao lovu, a nitko me nije uzeo u zaštitu“, škrguće, osjećajući se napuštenim i izdanim od mnogih koje je hranio, donirao, djecu im školovao, supruge zapošljavao, kampanje podupirao, Europom ih i svijetom vodao…
Honorari HNS-a u Županijskom suduJavna je tajna da Milanu Bandiću nisu ni Hanžekovićevi milijuni, ni Tomislav Karamarko, ni Vaso Milijan Brkić ukinuli pritvor i vratili u ruke gradonačelničke uzde, nego je to učinio Zdravko Mamić preko svojih sudaca. Ne mislimo pritom samo na obostrano javno potvrđeno prijateljstvo Mamića i Ivana Turudića, predsjednika Županijskoga suda u Zagrebu. Povezanost nogometne vrhuške, točnije Zdravka Mamića i Županijskog suda u Zagrebu ne dotiče se samo prvoga među njima, Turudića. I ne radi se u tim odnosima o prijateljstvu, nego zapravo o poslovnoj suradnji, financijski krajnje stimulativnoj za pojedine suce zagrebačkog Županijskog suda.
Pa je tako jedan od njih, Ivica Veselić, i predsjednik Arbitražnog suda Hrvatskog nogometnog saveza koji je u 2013. godini kroz naknade i honorare od HNS-a primio 96.959,66 kuna. Osim Veselića, u istom tom Arbitražnom sudu je i Jasna Smiljanić, također sa Županijskog suda u Zagrebu. Ona je plaćena manje, 4500 kuna mjesečno, što znači da joj je HNS u 2013. godini uplatio ukupno 54 tisuće kuna. Inače, u Arbitražni sud članove postavljaju sami igrači, Udruga prvoligaša (koja je u međuvremenu ukinuta), te sam HNS. Ovo dvoje sudaca bili su kandidati HNS-a, preciznije Zdravka Mamića. Prema Zakonu o sudovima, odobrenje za ovakvu izvansudsku aktivnost za ovo dvoje sudaca trebao je dati predsjednik suda na kojem rade. Dakle, Ivan Turudić!
Zanimljiv je i drugi međusobni odnos Turudića i Veselića. Veselić je predsjednik Sudačkog vijeća u Zagrebu, rijetko korištene institucije koja bi trebala odlučivati je li pojedini sudac prekršio sudačku etiku. Tako bi, primjerice, Veselić trebao odlučivati o tome je li Turudić prekršio sudačku etiku držeći političke govore, ili savjetujući sa stranica Hanžekovićeva Jutarnjeg lista svome prijatelju Mamiću u Remetincu da obranu ne vodi putem medija, nego pred institucijama pravne države. Zauzvrat, Turudić će odlučiti može li Veselić honorarno raditi za HNS za stotinjak tisuća kuna godišnje!
Novi udarac iz Hrvatskog saboraJasna Smiljanić, pak, šefica je Uskočkog odjela na Županijskom sudu u Zagrebu. I ona je, ne jednom, bila zatečena kako se na javnom mjestu druži sa Zdravkom Mamićem i to baš u jeku uskočke istrage korupcije u nogometu kad je u klopku primanja mita za pošteno nogometno suđenje pao capo svih hrvatskih sudaca – Željko Širić. Šefica uskočkog odjela zaduženog za najkompleksnije istrage i suđenja za korupciju svoje je kave sa suspektnim izvršnim predsjednikom Dinama, s kojima se u više navrata družila i u VIP loži maksimirskog stadiona, objašnjavala – Mamićevom zanimljivošću.
Cijeli tekst pročitajte
OVDJE