Za početak rata u BIH se uzima 1. listopada 1991. godine, kada je JNA razorila hrvatsko selo Ravno u istočnoj Hercegovini. Prvi znak rata u Bosni i Hercegovini bilo je uništenje sela Ravno, u istočnoj Hercegovini, nastanjenog Hrvatima, u srpskom okruženju, 1. listopada 1991. godine.
Ravno je napadnuto u djelovanju JNA u agresiji prema Hrvatskoj u akciji, u smjeru Dubrovnika. U noći između 18. i 19. rujna 1991. godine ”rezervisti” JNA iz sastava tzv. Podgoričkog korpusa, u sklopu napada na Dubrovnik, otpočeli su sa opkoljavanjem sela Ravnog. S ciljem stvaranja povoljnih preduvjeta za granatiranje hrvatskih enklava u istočnoj Hercegovini, uključujući i Ravno,otpočeli su sa ukopavanjem teškog topništva u blizini sela Galičići, Veličani i Zavala u Popovom Polju.
U noćnim satima 30. rujna 1991. godine rezervisti JNA, koji su djelovali pod izravnim nadzorom KOS-a, zauzeli su prometnicu Ljubinje-Trebinje, kao i dominantne visinske točke u blizini sela Ravno i Trnčina. U ranim jutarnjim satima, 1. listopada 1991., napadnuto je Ravno, a u popodnevnim satima, istoga dana, uslijedio je i napad na Čepikuće.
Međutim, nešto prije napada na Čepikuće, u prostoru Trebinje, oružani otpor rezervistima pružila je jedna postrojba Zbora narodne garde i dragovoljci s područja Hercegovine.
U bitci koja je trajala nekoliko sati srpsko-crnogorski rezervisti su pretrpjeli iznimno težak poraz, te su bili prinuđeni na uzmak prema Popovom polju. Slijedećih nekoliko dana su, iz svojih utvrda, topničkom i minobacačkom vatrom granatirali hrvatska sela u okolici Popovog polja, i to s ciljem protjerivanja hrvatskog pučanstva s tih prostora.