Unatoč relativno kratkom životnom vijeku, ali i unatoč osobnim, lošim životnim sklonostima, koje su ga često odvlačile od glazbe; u glazbenim okvirima ostvario je znatno više od ostalih kolega koji se duže bave glazbenim stvaralaštvom. Ali, isto tako, koji su glazbenim stvaralaštvom zaokupljeni i dvadeset i četiri sata na dan, bez negativnih utjecaja sa strane, koji remete mir i koncentraciju u samom procesu glazbenog stvaralaštva. Sve to im nije bilo dovoljno da nadmaše Dinov glazbeni talent, koji je bio toliko jasan, očit i prepoznat, da nije ni trebao biti dodatno priznat kroz mnogobrojne nagrade koje je primio. Ipak, glazbena industrija mu je i na taj, formalni način, odala priznanje za glazbeno stvaralaštvo, dodjeljujući mu, u nekoliko navrata, Porin, tu najprestižniju hrvatsku diskografsku nagradu.
Split i Dino Dvornik voljeli su se i priznavali javno, što je rezultiralo pozitivnim učincima na objema stranama. Tako je Dino otpjevao i sudjelovao u kreiranju pjesme, koja je postala jedna od najemitiranijih i najpoznatijih pjesama posvećenih Splitu ("Ništa kontra Splita"). S druge strane, Split nikada nije zamjerio Dinu Dvorniku preseljenje u Zagreb, koje je bilo nužno iz osobitih poslovnih razloga. Ako mislite da to nije nešto posebno, dovoljno se prisjetiti kako su izgledala pojedina sportska preseljenja iz Splita u Zagreb. Konkretno, osobito su medijski bili popraćeni pojedini sportski odlasci, uvjetovani transferima, iz Hajduka u Dinamo, Croatiu ili kako li se sve svojedobno imenovao zagrebački prvoligaš. Za razliku od većine takvih igrača koji su životnu sreću odlučili potražiti pod zagrebačkim nebom, Dino se Splitu uvijek rado vraćao i često u njemu provodio svoje slobodno vrijeme.
S tim vremenom vezana je i jedna o urbanih legendi o Dinu Dvorniku. Naime, kako priča kaže, jednom prigodom je Dino na Peristilu slušao izvođenje glazbe nekog tamnoputog izvođača. Do njega je na pločniku bio položen šešir, u koje se nalazilo nešto malo novca. Iznad šešira, na nekakvom kartonu, bila je ispisana obavijest kako će glazbenik taj novac utrošiti za kartu do Italije, preciznije do Milana. Dino je toliko bio ushićen glazbom koju je čuo, da je glazbeniku napunio taj šešir novcima, u tolikoj mjeri, da je čovjek mogao ne samo kupiti kartu do Milana, nego je, s tim iznosom, mogao u Milanu i živjeti mjesec dana. Legenda kaže da je Dino upravo tada dobio inspiraciju za "Afriku", jednu od svojih najvećih i najprepoznatljivijih pjesama. Bila ta legenda istinita ili ne, “Afrika“ svakako ostaje jedna od ritmički najprepoznatljivijih pjesama koje su u Hrvatskoj ikada nastale.
Iako se bavio glazbom koja više polaže na značaj glazbenog ritma, nego na značaj tekstova, u pojedinim pjesmama mogu se uvidjeti osnove ili autobiografski elementi njegova stvaralaštva. Jedna od osnova bila je i ushićenost Afrikom, ne samo kao kontinentom, što je vidljivo i u stihovima:
"… Afrika, to je moj bit, Afriku voli cili svit…" (AFRIKA) ili
"… mladi crnci i crnkinje, plešu tango uz bubnjeve…" (ELLA E)
U pojedinim stihovima gotovo se daju naslutiti i određeni autobiografski elementi iz osobnog života, poglavito oni koji su bili vezani uz destruktivne epizode. Baš kao što su i njegovi uspjesi bili očiti i medijski sveprisutni, tako su i njegova osobna posrtanja bila vidljiva i uočljiva u javnom medijskom prostoru. O njima kao da progovara i u stihovima:
"… svake noći idem vani da se provodim… " (GIBAJMO SE)
"… kad kažu ne, ja probam sve…" (VIŠE ILI MANJE)
"… loše prođu oni poput mene…" (BAŠ SAM LJUT)
"… ja odlazim u pakao, možda čak u raj…" (BYE, BYE)
"… golemo životno iskustvo što me nije mazilo…" (IDEJA)
Štoviše, u nekim pjesmama kao da je dao naslutiti svoj prerani odlazak:
"… život moj prošao je kao san…" (ŽIVOT MOJ)
"… osjećaj me tišti, javlja mi se strah…" (ZMAJA DAH)
"… tako star, a tako mlad…" (GAD)
"… kad me više ne bude i kad me s godinama svi zaborave…" (SVE ŠTO IMAM TO SI TI)
U pojedinim stihovima, pomalo ironično, kao da je naslutio neko novo vrijeme koje dolazi i koje se mijenja u svim društvenim okvirima:
"… voljet' ću te sve do kraja tvoje štedne knjižice…" (TELEFON)
Bez obzira na recesiju i druge nepovoljne društvene i životne prilike, da je živ, Dino Dvornik bi i danas, bez problema, napunio bilo koji glazbeni klub. Unatoč tome što nema silikonske usne, silikonsku stražnjicu ili nove grudi. Unatoč tome što ne nosi minicu ili što ne daje glupe izjave po medijima, koje su upitne čak i za zdrav razum. Kvalitetna glazba. To je ono što je činilo razliku između Dine Dvornika i tolikih drugih koji žele zvučati kao Dino Dvornik. A to je odlika najvećih, bez obzira kojim se poslom bavili i u kojim vremenskim okvirima. Stoga će Dino ostati neprolazan u svojim kvalitetnim glazbenim zapisima. Zauvijek. /Ante Juroš/Dalmacija News/