Bio je to povijesni dan za hrvatski sport i mladu suverenu državu. Šest godina nakon što je odigrana posljednja utakmica košarkaške Jugolige između Partizana i Splita (pod imenom Pop '84) u travnju 1991., kada je beogradska publika pljeskom ispratila u povijest Tonija Kukoča i njegovu družinu, trostruke prvake Europe i četverostruke uzastopne prvake Jugoslavije, ždrijeb Eurolige je, simbolično, spojio upravo ta dva velikana kako bi odigrali prvi poslijeratni sportski dvoboj momčadi sa zaraćenih prostora bivše nam države.Okolnosti pod kojima je odigrana ta utakmica bile su nesvakidašnje, što je i razumljivo s obzirom kako su ratne rane te 1997. godine bile itekako svježe. Od Oluje je prošlo 17 mjeseci, a istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem skupa s Vukovarom reintegrirani su u pravni poredak Republike Hrvatske tek godinu dana poslije. Krovnoj europskoj košarkaškoj organizaciji FIBA-i nije preostalo ništa drugo nego donijeti odluku kako se susreti grupne faze Eurolige, između Split Croatia osiguranja i Partizana moraju odigrati na neutralnom terenu. Tako je splitska momčad bila domaćin u talijanskom Pesaru, dok je Partizan dočekao goste u grčkom Solunu.Priča vezana uz ovaj susret mogla bi se prenijeti na cijelu jednu knjigu, ali bez obzira što će stati u nekoliko redaka, junaci će ostati isti. Iako je nepošteno izdvojiti bilo koga od ove dvanaestorice – Josipa Vrankovića, Gorana Kalamize, Damira Tvrdića, Nikše Prkačina, Ante Grgurevića, Nikole Vujčića, Mikea Smreka, Zvonimira Ridla, Ivana Tomeljaka i Borisa Jamana, trenera Pina Grdovića i pomoćnika Ante Marovića, dužni smo to učiniti.Nikša Prkačin i Ante Grgurević su radili 'dar-mar' pod koševima budućem NBA-ovcu Predragu Drobnjaku i svjetskom prvaku Dejanu Tomaševiću, Goran Kalamiza je dirigirao igrom 'žutih' svih 40 minuta, a onda ubacio ključne poene trinaest sekundi prije kraja utakmice, dok je ipak najbolji igrač i strijelac utakmice bio Damir Tvrdić.Provokacije srpskih novinara i ignoriranje HRT-a
Tvrdić je zabio 27 poena i on sam svjedoči kako se tog dana dogodilo zaista nešto povijesno.- Ta utakmica i taj dan će ostati vječno urezani u mom sjećanju i životu. Cijela atmosfera oko nas igrača je bila ekstremno napeta, a nervoza je vladala na svakom kantunu, u svakom potezu. Partizan je dolazio kao veliki favorit, njihova ekipa je bila vrhunska, a mi smo bili nekako uplašeni – rekao je Tvrdić.Damir je priču započeo i jednom anegdotom koja se dogodila dan prije utakmice. 'Žuti' su odradili posljednji trening, a nakon njih su na parket dolazili partizanovci i njihova delegacija...- Kićanović, Dalipagić i ostali njihovi velikani izlaze na parket, a s naše strane legende kluba Rato Tvrdić, Jerkov, Šolman. I na centru se upravo nalaze Rato i Dalipagić. Kaže Dalipagić: 'Ajde Rato, pogodi s centra koš', on njemu odgovori: 'Pogodit ću, al' znaj ako pogodin dobit ćemo vas sutra'. I Rato baci u cipelama s centra i balun prođe kroz obruč, onako 'kao kap'. Tu su bili prisutni svi igrači, i mi i partizanovci. Besmisleno, ali nama je to u glavi bio neki klik, sva ona nervoza je polako nestajala do utakmice, a njihovi igrači su nakon toga protrnuli, vidjelo im se to na licima.Onda je došao dan utakmice. Bila je tvrda, puna preokreta...
Više pročitajte
OVDJE.