Prije točno 23 godine tzv. Republika Kninska Krajina donijela je Rezoluciju o razdruživanju s Hrvatskom

Iako se tada nezadovoljnim i pobunjenim Srbima u Hrvatskoj san izjalovio, srpski mediji slavodobitno izvještavaju o danu kada su "Srbi rekli da neće šahovnice na svojim glavama". I sami kažu, taj san je trajao četiri godine i to krvave, da bi na kraju bio nedosanjan.

Prije točno 23 godine, 28.02.1991. tzv. Republika Kninska Krajina donijela je Rezoluciju o razdruživanju s Hrvatskom, kao i o prekidanju svih veza sa Zagrebom te odluci da ostane u Jugoslaviji. Tadašnji predsjednik SAO Krajine Milan Babić održao je odmah konferenciju za novinare i izjavio da srpski narod SAO Krajine želi ostati u Jugoslaviji. Istaknuto je da ukoliko prestane postojati Jugoslavija ili ako se preobrazi u skup zajedničkih država, da će srpska autonomija ući u sastav matične države srpskog naroda.

Predsjednik SDS-a Jovan Rašković i simbol srpskog ustanka u Hrvatskoj izjavio je da nije bio na proglašenju razdruživanja SAO Krajine i Hrvatske, ali da to pozdravlja i da je u Kninu bio sa srcem. Rašković, koji je tada već "namirisao" rat, kazao je kako bi "Krajina mogla imati velike neugodnosti i da će vjerojatno morati oružjem braniti svoj suverenitet". Riječ je o političaru koji je i po Helsinškome odboru za ljudska prava u Srbiji 'najodgovorniji za pobunu Srba u Hrvatskoj', a njegove političke misli su, prema Programu Samostalne demokratske srpske stranke, i danas ugrađene u stranačke temelje.

No, iako je ova rezolucija donesena 1991., stvar se s prvim balvanima nezaustavljivo zakotrljala još u ljeto 1990. godine. Prve barikade digli su 17. kolovoza 1990. u okolici Knina, a nastavili su u još nekoliko mjesta u sjevernoj Dalmaciji. Bila je to tek početna faza oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj, potaknute iz Srbije i krugova u JNA. Tadašnje Srpsko nacionalno vijeće, najavilo je raspisivanje referenduma o autonomiji. Pravdali su to kulturnom i političkom neovisnošću iako je svima bilo jasno da je u pozadini stvaranje Velike Srbije. Milan Babić, ondašnji predsjednik Skupštine općine Knin, proglasio je ratno stanje, a Štab za obranu grada proglasio je pripravnost građana, koja je stupila na snagu odmah. Sve ceste u smjeru Knina bile su blokirane. Na prilazima gradu stajale su naoružane seoske straže. Hrvatima, njima nepodobnim ljudima i vozilima s hrvatskim registracijskim pločicama spriječili su bilo kakav pokušaj prolaska. Prometnu vezu južne i sjeverne Hrvatske u potpunosti su prekinuli. Pred barikadama su ostali zarobljeni i mnogi strani turisti... Bio je to početak "balvan-revolucije" koja je najavljivala krvavi rat na hrvatskom tlu.

Stav Srba da "neće šahovnice na svojim glavama" koštala je i Srbe i Hrvate koji su mučnu situaciju ipak okončali nakon četiri godine vojno-redarstvenim operacijama Oluja i Bljesak kojima je ukinuta RSK i vraćena pod međunarodno priznate granice. /S.V./