HTV je na Valentinovo počastio svoje gledatelje jugoslavenskim filmom 'Sutjeska'. Za razliku od 'Neretve' koja je, ako se izvuče iz konteksta političke promidžbe, zanatski sasvim solidno odrađen film, 'Sutjeska' je najobičniji trash film. Teško je bilo gledati sve te beskrajno duge kadrove tzv. partizanske epopeje, tu nepobjedivost partizana u svakom duelu s 'mrskim Nemcima', sve te beskrajno hrabre juriše na utvrđena mitraljeska gnijezda itd. Danas kad gledam taj film s odmakom od onog socijalističkog svjetonazora teško je provariti sve one jeftine političke parole kojima nas film obasipa. Sve te jeftine 'duboke misli' jugoslavenskog Mao Tse Tunga – druga Tita koji je kroz usta atraktivnog i za tu priliku trijeznog Richarda Burtona odašiljao domaćoj i stranoj javnosti.
Ljubiša Samardžić je poubijao toliko 'Nemaca' da nije čudo što su rat izgubili. Vrtio je 'šmajserom' u jurišu lijevo desno u tako oštrim amplitudama pa je sasvim moguće da je Sava Kovačević koji u tom filmu gine po tko zna koji puta, poginuo upravo od njegove 'prijateljske' vatre. U filmu gledamo kako hrabri i pametni Bata Živojinović drugarski kori neozbiljnog Hrvata ridikula Borisa Dvornika što nema bazičnog ljudskog dostojanstva pa je išao prosjačiti cigarete u englesku misiju koju predvodi Relja Bašić. Tipična jugoslavenska filmska špranca po kojoj je Dvorniku dodijeljena uloga hrvatskog partizana prikazanog kao neodgovornog primitivca i klauna, dok je Srbina Batu zapal rola staloženog, hrabrog i mudrog Srbina partizana koji je, usput još i zaslužan za pobjedu. Tko imalo poznaje povijesne činjenice o partizanskom pokretu ne može ne primijetiti kako su se scenaristi grubo poigrali s faktografijom. Naime, upravo su dalmatinski partizani, koji se u tom filmu 'Sutjeska' prikazuju kao klaunovi, kao osobe drugorazrednog značaja bili okosnica i većina u ljudstvu i časničkom kadru partizanskog pokreta. Ali koga je bilo briga za istinu te 1973. godine, pogotovo takvu!
Kriptojugoslaveni na HTV-u
Stoga je sasvim umjesno zapitati otkud HTV-u želja na Valentinovo prikazivati ovakva agitpropovska smeća u kojima se historijska faktografija tako ružno iskrivljuje na štetu istine, a u ovom slučaju na štetu masovnosti i uloge koju su imali hrvatski, odnosno dalmatinski partizani u NOB-eu. Međutim, kada se na Dan zaljubljenih emitira neki film onda to obično pokazuje u što su to zaljubljeni oni koji su ga izabrali. HTV-ovci su nam ove godine to demonstrirali izborom partizanskog filma u kojemu Hrvati imaju ponižavajuću rolu prosjaka i klauna. Očito HTV-ovci biraju filmove prema svojim svjetonazorskim i inim preferencijama. Tko zna, možda ćemo slijedećeg Valentinova gledati neki od Fasbinderovih uradaka tipa Querelle koji se bavi ljubavnim jadima mladog gay mornara!
Kako to razumjeti? Što znače takve poruke, takav izbor filmova? Očito se radi o svjetonazoru koji polazi od jugonostalgije, podupiranja kulta Tita pa sve do one poznate srpske 'ko nas bre zavadi' parole. Jer kad vidite u filmu kako pripadnici različitih naroda lijepo surađuju u zajedničkoj borbi zapitate se zašto se uopće ta 'predivna' Jugoslavija raspala. Pogotovo ako ste mlađe dobi pa ne pamtite što se sve događalo u Jugoslaviji tih zadnjih godina. Uvijek postoji mogućnost da je sve to slučajno. Međutim, ovo nije prvi takav film koji aktualna urednička garnitura javne televizije koju svi plaćamo, pušta domaćoj javnosti. Stoga otpada objašnjenje 'slučajno' i ostaje ono 'namjerno'. Dobro je zapitati se o kakvim je namjerama tu riječ? Odgovor nije teško proniknuti. Odgovorni ljudi HTV-a, očito, sa svojom novom uređivačkom, programskom i rukovodećom koncepcijom pokazuju svoju narav kriptojugoslavena i svega što ide uz to.
Bude se u noćnoj mori
Prošlu je nedjelju bila godišnjica smrti kardinala Stepinca. Nisam primijetio da je HTV tome posvetio koju minutu programa. Gledao sam na lokalnoj 'Jabuka tv' odličan dokumentarac Jakova Sedlara o Stepincu. U dokumentarcu se osim o nesretnoj sudbini, montiranom sudskom procesu govorilo i o postupku proglašenja Stepinca 'Pravednikom među narodima'. Bilo je nekoliko zanimljivih sugovornika Židova koji su svjedočili o Stepinčevom zalaganju i spašavanju pojedinih njihovih sunarodnjaka. Saznali smo u dokumentarcu kako Memorijalni centar Yad Vashem u Jeruzalemu priprema prijedlog za proglašenje Stepinca 'Pravednikom među narodima'. Doista ne pamtim da sam ikad čuo tu zanimljivu i značajnu vijest na HTV-u. Kako to razumjeti? Zar se HTV-ovci srame toga? Zar na HTV-u nema mjesta za informaciju kako je u toku proces proglašenja Stepinca 'Pravednikom među narodim'?
Ali za partizanske epopeje Save Kovačevića i družine mjesta ima. HTV bi kao javni servis trebao odražavati i zagovarati interese većine građana ove zemlje. Zadaće javne televizije su njegovanje povijesnih činjenica, izgradnja nacionalnog identiteta, svijesti o njegovoj važnosti i osjećaj ponosa zbog toga identiteta. To se inače zove patriotizam ili domoljublje. Partizanski filmovi, osobito ovakva smeća poput 'Sutjeske' ne podržavaju taj hrvatski identitet. Ili je, možda, zadaća HTV-a izgradnja nekog drugog identiteta? Recimo, jugoslavenskog? Onda bi to trebalo jasno reći te promijeniti naziv HTV-a u JTV. Jer kada se na Valentinovo puštaju takvi jugoslavenski agitpropovski uradci za ispiranje mozga onda je očito da su odgovorni na HTV-u zaljubljeni u Jugoslaviju. Uostalom, ako na HTV-u gaje toliku neizmjernu ljubav prema Jugoslaviji i svemu onome što je ona predstavljala to nije protuzakonito, ali u tom su slučaju ti ljudi malo zalutali vremenski i prostorno. Ali treba ih razumjeti. Jer nije im lako kad se svakoga dana probude u Hrvatskoj, u zemlji koja je za njih, blago rečeno noćna mora i kad shvate da je jedino što im je preostalo puštanje ovakvih partizanskih filmova !