Sudionici našeg istraživanja isticali su da niz zemalja teško pogođenih krizom sada primjenjuje iste takve mjere, ali mnogo mjeseci kasnije nego što je to učinjeno u Hrvatskoj'', stoji u obrazloženju časopisa Banker (pripada publikacijama grupe Financial Times). Dakle imali smo po njihovom mišljenju najboljeg, ali pokazalo se da nismo prošli najbolje.
Osobni primjer
Davne 2006 godine kada sam se ja usrećio sa jednim takvim kreditom na tržištu nije bilo kunskih kredita. Odobren mi je kredit u iznosu od 38.800,00 franaka, baš onako fin okrugao broj koji vam odmah padne na pamet kad razmišljate o kreditu, a sasvim je slučajna podudarnost da po tadašnjem tečaju to iznosi točno 25.000,00 eura. Prilikom solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika sam prvi put čuo riječ franak i da ako baš inzistiram na eurima moram ponovo proći kroz svu proceduru za odobrenje kredita (koja traje mjesec pa na više) jer se to smatra potpuno novim kreditom koji nema veze sa ovim ugovorom. Kao i svi građani RH nisam se bojao stranih nego domaće valute, inflacija, hiperinflacija itd, jer ako kuna krahira sasvim je svejedno dali sam dužan u eurima, dolarima ili francima ako mi rata ode u nebo. Kako sam morao osigurati financije za dovršenje objekta pristao sam, na moju žalost.
Kako kaže stara narodna izreka ''prilika čini lopova''. Banke u RH su uvidjele priliku koju im pružaju institucije RH i iskoristile ju. S obzirom da im je to kruh svagdašnji znali su da je franak tada bio iznimno podcijenjen kao što je danas realno precijenjen, isto tako su sigurnost našli i u instrumentu promjenjive kamate i kompliciranosti i neodređenosti izračuna istih kako je i dokazano na sudu. Iz osobnog primjera klijent sam te banke 20 godina, nikada nisam kasnio ni sekunde sa uplatom rate ali mi kamata svake godine polagano raste sa 4,2 na 5,15 pa na 5,90 pa 6 %, a više nije mogla zbog zakonskog ograničenja visine kamate na stambene kredite ali da nije bilo toga tko zna, tako da nevezano za fluktuacije tečaja u ovom trenu sam otplatio oko 1.000,00 franaka više od planiranog početnim planom i uz to sam 1.000,00 franaka više dužan nego što bi trebao biti po prvotnom otplatnom planu, uz to na početku mi je rata uz kamatu 4,20% bila 290,00 franaka ali uz sve igre s promjenjivom kamatom sad je uz zakonski ograničenu kamatu od 3,23% 290,98 franaka, dakle jedan cijeli postotak manja kamata nego početna ali je rata veća jedan franak. Nikad me nitko nije pitao ili obrazložio zašto se mijenja, samo lijepa koverta od recikliranog papira da pokažu eko osviještenost i unutra obavijest o promjeni kamate i novi otplatni plan.
Odgovornost i posljedice
Kako je sinoć vrlo dobro rekao gost u emisiji 'Otvoreno' gospodin Tomislav Čorić franak nije prirodna valuta na hrvatskom tržištu. HNB je odavno kunu odlučio vezati za euro i braniti odnos tečaja oko 7 kuna. Tim činom su doveli euro u prednost pred svim ostalim valutama na tržištu jer centralna banka jamči stabilnost kune prema njemu. Da je HNB zbog toga zabranio vezanje kredita za bilo koje druge valute osim ove dvije nikakvih problema ne bi bilo. Zašto je dozvolila nije jasno nikom osim možda odlikašu sa početka teksta. Cijelo vrijeme se prozivaju bankari i građani koji su nasjeli na njihov štos sa francima zbog svoje financijske nepismenosti, ali nitko da upita gospodu iz HNB-a što su oni tad radili. '' Cilj Hrvatske narodne banke jest održavanje stabilnosti cijena. Isto tako izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje i obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet, institucija za elektronički novac i platnih sustava'' (http://www.hnb.hr/o-hnb/h-opis-hnb.htm#Osnivanje). Objašnjenje kako su građani financijski nepismeni bi značilo da kod sljedećeg posjeta liječniku bi se svi bez bar 5-6 semestara medicine trebali bojat da će ih prevarit ili najgore otrovat sa krivim lijekovima radi profita, ili se nemojte iznenadit kad vam se budu smijali u auto salonu kad upitate ''a gdje je motor'' i dobijete odgovor ''pa što niste čitali sitna slova u ugovoru kad ste kupovali automobil''. Upravo za takve stvari i olakšanje potrošačima i građanima postoji državna uprava i agencije da reguliraju i ne dozvole svakakve pojave u društvu i na tržištu.
Odgovorni za ovo što se događa su nedvojbeno zakonodavac koji nije regulirao i HNB koji nije provodio (i predložio izmjene kao stručno tijelo) jer su dozvolili pojavu štetnih proizvoda na tržištu.
Posljedice za građane su nemjerljive, radi se o kreditima na rok od 15, 20 a najčešće 30 godina, dakle kamen oko vrata cijelog radnog vijeka, sa nadom da ćeš se jednog dana napokon izvući. Broj siromašnih se povećava, samim time potrošnja se smanjuje, BDP tone, a s njim i cijele zajednice, polako ali sigurno nestaju. Ni banke se baš ne mogu pohvalit da im je pohlepa donijela puno dobroga, do krize se fino zarađivalo ali kad su kola krenula nizbrdo pa se počela masa nenaplativih kredita povećavat vidjeli su da su si zabili autogol. Instrumenti osiguranja kredita postaju bezvrijedni, sjedanje na primanja ne znači ništa ako dužnik nema primanja jer je zbog krize izgubio posao a ako mu se i uzme nekretnina ne može se prodati ni za pola vrijednosti koliko je iznos kredita jer je krahiralo tržište nekretnina. Kome prodati kad nitko ne radi, nekretnine se nude na sve strane, a za većinu potencijalnog kupca nema godinama.
Svete krave
Nije mi jasna šutnja poslovnih ljudi i ekonomskih stručnjaka po pitanju statusa svetih krava koji uživa bankarski sektor. Na globalnoj razini su dokazali da se ne mogu obuzdat i da će poput parazita iscrpiti domaćina pa makar to na kraju i njih stajalo glave.
Primjer 1: Zapitajte se da u ovom trenu imate 100.000,00 eura kako biste ih mogli investirati. Nema posla u RH koji bi vam mogao garantirati ne zaradu nego samo da nećete izgubiti glavnicu OSIM štednje u banci. Dakle stavite novac u banku i nije vas briga što će oni s njim činiti, dali će ga pametno uložiti ili će ga potrošiti na drogu, prostitutke, kocku ili ko zna što drugo, država vam garantira da će te svojih 100.000,00 dobiti natrag ma što da se desi. Dali je to tržišna ravnopravnost, ne zaboravimo da su banke u RH privatne, dakle nečije osobno vlasništvo poput tvornica ili trgovina.
Primjer 2: Ako rata kredita iznosi u ovom trenu 100,00 kn dođete u banku i platite 100,00 kuna, ako imate ratu koja u ovom trenu iznosi točno 100,00 eura i dođete u banku sa 100,00 eura nećete moći platiti kredit jer nemate dosta. Kuna je jedino legalno sredstvo plaćanja u RH dakle slijedi otkup valute po kupovnom tečaju pa obračun rate kredita po srednjem tečaju i fali vam preračunato nekih 2-3 eura. Dakle vaš kredit nije 100,00 nego 103,00 eura i to sve u samostalnoj i suverenoj zemlji gdje ne možete kupiti kruh, mlijeko, isplatiti plaču, kupiti materijal ili prodati nešto u bilo kojoj drugoj valuti osim u kunama.
U zemlji u kojoj je pravi raritet oružana pljačka sa maskom i pištoljem a svakodnevica milijunska pronevjera fine gospode u odijelima i kravatama teško se nadati boljoj budućnosti.