Lumbarda. Plaža Vela Pržina. U nju poniru blage padine vinograda iz kojih će poteći potoci plemenitog suhog, gorkastog vina grk. Takva slika Korčule, koja je kao nova vrsta hrvatske ideologije povjerena problematičnom turizmu, godinama drži tamošnju stvarnost u svojevrsnom ekspres-loncu. Sve što iz te slike iskače, može kao štetiti turizmu. Smetlišta
Kokojevica godinama terorizira lokalno stanovništvo, ali ni domaćoj čeljadi, ni lokalnoj upravi, kao ni okolišnom sektoru nije stalo da se učini djelatan korak. Svima odgovara paravan idealizirane slike Lumbarde.
Nakon što se nedavno zapalila i gorjela danima, u protekli četvrtak okolišna inspekcija zatvorila je Kokojevicu. Pritužbe ljudi išle su u pravcu smrada, što je prilično estetska, turistička kategorija, kad se zna da je Lumbarda preko dima svakodnevno bila intoksirana dioksinima, ponajjačim otrovima koja je čovjek kadar proizvesti. No inspekcija nije zatvorila smetlište ni zbog jednog ni zbog drugog, nego, javljaju mediji, zbog neriješenih vlasničkih prava.
Slična situacija već se događala proteklog travnja, i više puta zadnjih godina. Sanacija pretrpanog smetlišta, na koje se odlaže čak 60 posto smeća s cijelog otoka, dogovorena je prije više od četiri godine te je, javljaju mediji, potpisan ugovor vrijedan 20 milijuna kuna, ali realizacije nema.
Konzultanti koje je ranija vlast rado koristila u politici otpada, savjetovali su, prema lokalnim izjavama, da se smetlište svakodnevno zatrpava pijeskom. Ta sanitarna predostrožnost, koja simbolično širi krajolik plaža, kao metaforu tepiha pod koji će se sakriti svi korčulanski problemi, nije provođena. Ni ona. Naime, Kokojevica je sve vrijeme ilegalno odlagalište pa nije jasno što je uopće ovdje u skladu s propisima. No lokalna tvrtka puna optimizma moli građane da nekoliko dana ne odlažu smeće dok se stvar ne riješi.
Bajkovita Lumbarda, čiju je šizofrenu politiku teško shvatiti, nije jedina, nego je upravo ilustrativna. Aktualno upravljanje otpadom nema trenutačno ni odlagališta, niti alternative. Sanacije koje najavljuje kao rješenje problema, prilično su dvojbene, a alternative na daleku štapu. Sjećate li se ilegalnog smetlišta Donja gora u Parku prirode Biokovo? Ona je krajem 2003. i početkom 2004. punila hrvatske medije, nakon što je građanima Podgore dozlogrdilo pa su se odlučili na višemjesečnu blokadu. Ona je rezultirala zatvaranjem smetlišta, koje će kratko vrijeme biti premješteno negdje u blizinu, dok se ne otvori Županijski centar u Lećevici. A Lećevica je pod teškim dilemama.
Smetlište Donja gora, na koje je za duže od trideset godina sva Makarska rivijera sa svojim ljetnim turističkim 'peakovima', uključujući i Vrgorac, nanijela 133 tisuće prostornih metara smeća – 'sanirana' je 2007. Iako pokazivana kao dobar primjer, sanacija se, po onome što smo mogli vidjeti u stručnoj periodici, svela na prekrivanje smetlišta nepropusnim pokrovom, s dodatnim scenskim marifetlucima poput vizualnog uklapanja u park prirode, blagih pokosa, obodnih kanala obloženim kamenom, i zelenog pojasa s posebnim hortikulturnim rješenjima. Otrovi iz smeća nastavili su opasne geokemijske procese u tlu, koji završavaju u podzemnim vodama. Tvrdnje kako nije bilo utjecaja ni na jedan izvor vode, uključujući i vrulja, djeluje prilično neuvjerljivo.
Sanacija dubrovačkog smetlišta, Grabovica, unatoč činjenici da je uključila izradu nepropusne podloge na koju je prebačeno brdo nakupljenog smeća, također je ostavila iza sebe mnoge probleme o kojima se ne govori, čak i kad je u pitanju jedno od najpotencijalnijih turističkih toposa cijelog Mediterana. Odlagalište je ostalo aktivno unatoč činjenici da se nalazi u drugoj vodozaštitnoj zoni. Tvrdnje o njegovoj sigurnosti su prilično prozirna neistina, izrugivanje s hrvatskim zakonima i zdravljem građana, budući da je bojanjem dokazana podzemna veza područja smetlišta s vodoopskrbnim izvorom Omble. Unatoč svemu, aktualni gradonačelnik mu produljuje život otvaranjem otpada građevinskog materijala, kako bi famozna HE Ombla riješila veliki problem odlaganja 37.000 prostornih metara otpadnog materijala s kojim nema gdje drugdje.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.