Pročitajte kako je Hrvatska postala dijelom balkanskog osvetničkog plana

 Tzv. Arapsko proljeće koje je Zapad svesrdno podržao, kritično je destabiliziralo mnoge države a neke od njih, poput Libije i Sirije više niti ne mogu biti prepoznate kao države koje funkcioniraju na bilo koji način. Od svih arapskih država, osim onih koje nisu bile ni zahvaćene procesom (Saudijska Arabija i Emirati), “proljeće” je preživio jedino Egipat.

Rezultat “demokratizacije” muslimanskog svijeta ostavio je vacuum koji je iskoristio ekstremni islamski pokret ISIS i počeo na velikom prostoru pod svojom kontrolom ostvarivati islamski kalifat i primjenjivati najekstremniju formu islama kakva u povijesti ove vjere još nije zabilježena.

Od svih faktora, jedini su Krudi pružili realan otpor i pokazali rezultate, da bi na kraju bili žrtvovani u američkom kompromisu s Turskom. Dok je Amerika dobila turska uzletišta za svoju avijaciju, Turska je dobila zeleno svjeto bombardirati Kurde. Umjesto oslobađanja teritorija kopnenom vojskom, kojim se narod ne goni u izbjeglištvo već se otvaraju mogućnosti za povratak u svoja sela i gradove, Zapad je krenuo u veliku kampanju indiskriminatornog bombardiranja, čiji najveći rezultat je stvaranje milijuna izbjeglica.

Bombardiranje je postiglo da se stanovništvo razbježi i da se nema kud vratiti. Natrpali su izbjegličke kampove u Turskoj, Libanonu i drugdje. Tada je Zapad trebao priskočiti i svim sredstvima osigurati hranu, lijekove i sve drugo što je potrebno za kakav takav život u tim izbjegličkim naseobinama, ali ih je ostao ignorirati. Da je to učinjeno, danas bi Europa zajedno s drugima, mogla uredno prihvaćati izbjeglice koji su procesuirani u Turskoj i Libanonu i razdvojeni oni koji zavrijeđuju od onih koji ne zadovoljavaju izbjegličke uvjete. Njemačka bi prihvatila onoliko koliko smatra da može zbrinuti, Hrvatska bi uzela svojih 1000 i tako redom.

Iz totalne nebrige i neodgovornosti, pored jednog vala koji je prvenstveno iz Libije krenuo prema Italiji, iz Turske je u Grčku krenuo val izbjeglica koji se iz potoka pretvorio u rijeke i iz rijeka će postati more. U pokretu i spremno za pohod na Europu nalazi se oko 10 milijuna ljudi. Prve stotine tisuća već su u Europi, koja nakon svih propusta učinjenih u procesu stvaranja ove krize, niti danas nema nikakva odgovora što učiniti.

Anglosaksonske zemlje USA, Kanada, Velika Britanija i Australija će se snaći na pametniji način. One ne žele znati za ove koji su krenuli u Europu, nego će direktno iz kampova u Aziji izabrati broj procesuiranih i potrvrđenih izbjeglica, za koji smatraju da ga mogu podnijeti.

Australija je odlučila da će uz trošak od $800 milijuna, izabrati 10,000 najugroženijih iz Sirije i smjestiti ih u Australiju. Kako su najugroženiji u Siriji kršćani, Austalija će vjerojatno pokupiti većinom kršćane. Pod pritiskom da bi izabiranje kršćana moglo biti shvaćeno diskriminatornim, Australija je izjavila da će pokupiti najugroženije bez obzira na vjeru, ali stoji da su kršćani naugroženiji, pa će rezlutat biti isti. Papirnati tigar zvan EU ponovno je pokazao da sam nema kapaciteta postići ništa pa ni suglasnost kad su svi zajedno ugroženi, kao što ga nikad nije ni imao. Od Drugog svj. rata do danas Europa je funkcionirala zahvaljući američkoj inicijativi i američkoj rezolutnosti. Bez Amerike, rat na Balkanu bi i danas trajao.

EU schengensko pravilo da se one koji ulaze registrira na prvoj schengenskoj granici, palo je još u Grčkoj. Grčka se sa Srbijom dogovorila i napravile su zajednički plan u koji su nakon malo otpora natjerale Makedoniju: Organizirati brz i djelotvoran transport izbjeglica do granica EU, Mađarske i Hrvatske i zatrpati ih tako uspješno, da u Grčkoj, Makedoniji i Srbiji niti jedan ne ostane. Grčka se odlučila osvetiti Njemačkoj za svoju financijsku krizu. Srbija se odlučila osvetiti za priznanje dviju država proizašlih iz raspada Jugoslavije: Hrvatske i Kosova.

Ortodoksno bratstvo koje uključuje Grčku i Srbiju a isključuje Bugarsku i Makedoniju uz podršku Rusije stvorilo je mantru koju je kao pjesmicu na pamet naučio svaki emigant, kao uvjet da dobije prolaz preko Balkana: “Mi samo tražimo što brži prolaz do Njemačke i ništa više”. Ne spominju ni Francusku ni Englesku nego isključivo Njemačku iz vrlo dobro poznatog razloga. EU živi na leđima Njemačke a Njemačkoj je skoro nemoguće reći “Ne!”. Istog časa bi na nju skočio čitav svijet podsjećajući ju na nacističku prošlost.

“Ne” mogu reći Mađarska, Slovenja i Austrija ali ne može Njemačka. Umjesto da se dogovori s Mađarskom, Austrijom i Slovenijom, koje s Hrvatskom veže europska zajednica, Hrvatska je odlučila uklopiti se u grčko-srpski plan ortodoksnog bratstva i osigurati što brži transport izbjeglica do slovenske i mađarske granice. Tako je Hrvatska postala dijelom balkanskog osvetničkog plana.