Za očekivati je da su u takvim uvjetima građani po zdravlje krenuli u inozemstvo. No od 1. srpnja 2013. godine samo su 3 osobe pokušale iskoristiti pravo liječenje u drugim zemljama Unije s obrazloženjem da se liječenja u Hrvatskoj ne mogu obaviti u roku. Kako su nam priopćili iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), sva su tri zahtjeva odbili jer su se liječenja, navode, mogla obaviti u medicinski opravdanom roku u matičnoj zemlji, piše
Deutsche Welle.Naime, HZZO-o mora odobriti liječenje u EU kada ono uključuje smještaj osigurane osobe u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi preko noći u trajanju od najmanje jedne noći ili uporabu visokospecijalizirane i skupe medicinske infrastrukture ili opreme. Od podnesena tri zahtjeva, stoji u dopisu kojega smo primili od HZZO-a, u jednom slučaju osigurana osoba uopće nije ni zakazala termin za liječenje u Hrvatskoj.
Iz toga se mogu zaključiti samo dvije stvari; ili su pacijenti neinformirani o svojim pravima proisteklim iz europskog građanstva, ili zdravstveni sustav u Hrvatskoj, usprkos neimaštini, funkcionira odlično.
Država nije informirala građane o pravimaPredsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata (HUPPP) Đula Rušinović-Sunara misli da građani ipak nisu upoznati s europskim direktivama koje im omogućuju ostvarivanje liječenja u inozemstvu na teret HZZO-a, ako to u razumnom roku ne može obaviti domaće zdravstvo. Kaže, nacionalne institucije su propustile obavezu okupljanja udruga koje se bave zdravstvom, a kako bi se dogovorili o informiranju građana o njihovim pravima.
„Znamo da su neki građani pitali za usluge liječenja izvan naše zemlje, ali ako osoba uslugu ne može dobiti u Hrvatskoj i želi ju potražiti u inozemstvu, mora dobiti potvrdu da se to u Hrvatskoj ne radi ili da se usluga ne može dobiti u roku. To je toliko komplicirano da građani te papire i ne znaju ishoditi“, objašnjava predsjednica HUPPP-a.
No predsjednika Udruge hrvatskih pacijenata (UHP) Maria Drlju zanima što je to točno „razuman rok za liječenje“ ili „opravdani rok“ u kojem ga treba obaviti. Točna definicija ne postoji pa je o svemu zatražio i očitovanje resornog ministarstva.
„Prema direktivama, institucije su bile dužne organizirati i nacionalne centre za informiranje hrvatskih građana, ali i građana EU koji se nađu u Hrvatskoj, a potrebna im je usluga uz zdravstva“, u razgovoru za Deutsche Welle upozorava Rušinović-Sunara. Dodaje da je to i učinjeno, ali bez provedene kampanje pa nitko zapravo i ne zna za te centre.
Nađu li se hrvatski građani, primjerice na zimovanju, u nekoj od zemalja EU i pri tome se razbole, imaju pravo na liječenje u toj zemlji na teret HZZO-a, ako liječenje ne može čekati povratak u domovinu. „Ipak, problem je u cjenicima koji se znatno razlikuju. Kod nas su cijene niske, dok su one u Njemačkoj desetak i više puta veće. Logično je da će građani iz tih zemalja lakše dobiti kod nas tu uslugu, nego što bismo ju mi dobili vani. Njihovo osiguranje će platiti našu cijenu usluge, a ostatak će zadržati u svom džepu pa će oni to i poticati“, objašnjava Rušinović-Sunara.
Članak u cijelosti pročitajte
OVDJE.