Poznati franjevac, glazbenik i kantautor duhovne glazbe, pisac i profesor psihologije, fra Šimun Šito Ćorić, surađivao je s Arsenom Dedićem i napisao mu in memoriam iz Švicarske, gdje je na službi u Hrvatskoj katoličkoj misiji.
Ovaj oproštaj od legendarnog Arsena posebno je zanimljiv jer je iz pera jednog franjevca. Donosimo ga u cjelosti:
"Osjećam se pomalo i dužan napisati ove retke Arsenu Dediću u čast i tako se upisati iz daljine u „knjigu žalosti“ te iz osobnog iskustva zasvjedočiti o njegovoj humanosti, spremnosti za pomoć, posebnoj duhovnosti i širini također i prema nama iz crkvenih redova.
Pri finom druženju s dr. Josipom Turčinovićem u New Yorku krajem 70-tih prošloga stoljeća, predložio mi je da ne ostanem na snimanju svojih pjesama samo u Americi, nego neka odmah počnem snimati i u domovini. Predloženo, rado učinjeno. Tako sam poslao svoje dvije snimljene pjesme u Kršćansku Sadašnjost za moju prvu singl-ploču u domovini. Turčinović ih je dao „na mišljenje“ Arsenu, on je to blagoslovio, a onda je u izdanju KS-a i Jugotona izišla i, nažalost, odmah i zabranjena ta singlica.
Kad sam se 1983. vratio iz SAD-a došao sam Arsenu s nizom tekstova za planiranu longplay –ploču. Rado mi je pomogao izabrati najbolje duhovne i domoljubne brojeve i rekao: „Preporučit ću te najboljima: Stipi i Hegu“. I sljedeće godine pojavila se moja longplejka „Svojoj zvijezdi“ u izdanju Kršćanske sadašnjosti s aranžerima Stipicom Kalođerom i Matom Došenom, s ton-majstorom Hrvojem Hegedušićem i vrsnim instrumentalistima. Tako je, eto preko Arsena, počela moja dugogodišnja suradnja s tim probranim ljudima, kasnije i prijateljima.
Otad me pri povremenim susretima uvijek poticao na pisanje i skladanje. Kad mi je HTV 1992. ponudio glazbeno-poetsku emisiju s mojim tekstovima i skladbama „Sretan Božić“ u udarnom terminu na Badnju večer, pa potom isto tako za Uskrs „Sretan Uskrs“, opet mi je spremno bio pri ruci. Njegovu širinu i duhovnost posebno sam osjetio za vrijeme Domovinskog rata pred uperenim srbočetničkim cijevima, kad je Zoran Mužić režirao za Dječje kazalište Osijek moju lutkarsku predstavu „Spavaj mali Božiću“ , prije toga izvođenu u Zagrebu. Arsen je napisao i priredio glazbu za tu predstavu, a pri tom smo vidjeli koliko cijeni i poznaje duh hrvatskih božićnih i koledarskih pjesama.
Kad sam s prijateljima snimao album „Bože moj, što je jutro“, odnosno pjesmu „Hajdemo veliki, mali i srednji vi“ i zamolio ga da uzmem njegov glasoviti stih „Pa neće tad biti ni rata, a tko je sam, dobit će brata“, prigovorio mi što ga uopće pitam i rekao da mu je to čast. Isto je tako postupio za jednu frazu jednoga svog napjeva kad smo fra Radovan Ćorić i ja snimali album „S Tobom, Bože, da putujem“.
Treba također reći, uz sva nuđenja, nikad mi nije htio uzeti ni groša za svoje usluge, a sam je bio uvijek zahvalan za svaku sitnicu. Kad smo mu nakon njegovih prvih zdravstvenih tegoba poslali „za jačanje krvi“ dobru kapljicu hercegovačke blatine i žilavke Andrija, nije mogao a da me u svom prvom intervju nakon operacije u svezi s time ne spomene i na tome mi zahvali. Istina, znao se preporučivati i u molitve i objašnjavati svoj stil molitve…
Bog blagoslovio sve Tvoje drage, hvala Ti i do viđenja, prijatelju Arsene!"
Nema komentara
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Gospari.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Gospari.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Komentari su skriveni prilikom pregleda članka da se sadržaj ne indeksira na Internet tražilicama. Potrebno je izvršiti akciju ( klik na gumb PRIKAŽI KOMENTARE ) kako bi se komentari prikazali.
Komentiraj članak
Potrebna je prijava kako biste komentirali.