U mnogim kulturama
crveni luksmatra se ljekovitom biljkom široke primjene.
Na primjer, u srednjoistočnoj medicini propisivao se dijabetičarima, a na početku dvadesetog stoljeća u SAD-u koristio se za ublažavanje dišnih i probavnih problema. U doba stare Grčke, olimpijci su prije natjecanja jeli crveni luk u velikim količinama, pili su njegov sok i utrljavali ga u kožu, jer su vjerovali da će tako povećati svoju fizičku snagu i spremnost.
Suvremena istraživanja potvrđuju opravdanost brojnih primjena crvenog luka u davnim vremenima. Tiosulfinati (sumporne komponente luka, koje stvaraju njegov prepoznatljiv miris) ublažavaju simptome dijabetesa i štite od srčanožilnih bolesti. Kvercetin, flavonoid iz sastava crvenog luka, sprečava alergijske upale i štiti od pojave čira na želucu i raka jednjaka, debelog crijeva i dojke.
Po svemu sudeći, grčki sportaši su bili u pravu. Znanstvenici su prije nekoliko godina otkrili da ekstrakt kvercetina zaista pojačava fizičku izdržljivost. Osim u crvenom luku, korisna tvar kvercetin nalazi se u jabukama i u čaju. No, naš organizam ga apsorbira puno brže iz crvenog luka nego iz ostalih namirnica, a da biste izvukli maksimalnu količinu korisnih tiosulfinata – jedite crveni luk, jer što više pigmenta sadrži, to je sadržaj kvercetina veći.
Foto: Shutterstock
Budući da toplina uništava najveći dio tiosulfinata, najbolje je jesti sirov luk ili onaj malo kuhan stoga idući put nemojte izbjegavati jesti luk uz ćevape čak ni kada ste u društvu.
S obzirom na različite vrste ovog povrća, kao i metode pripreme, teško je odrediti optimalnu količinu koja osigurava dobro zdravlje, pa je zato najbolje da ova namirnica bude zastupljena u svakodnevnoj prehrani.