Proteklih dana i tjedana sve više bivamo medijski bombardirani o energetskoj problematici Repubolike Hrvatske. Vodi se pravi mali rat između energetskih lobija predvođenih potpredsjednikom Vlade Republike Hrvatske i ministrom gospodarstva
kojima oponiraju razni aktivisti za zaštitu prirode, nezavisni stručnjaci ali i određeni zaposlenici ministarstava koji zbog toga dobivaju izvanredne otkaze.
Koplja se posebno lome oko projekta HE Ombla. Taj u svakom pogledu diskutabilan projekt se temelji na zamisli da se na izvoru riječice duge 30 metara izgradi visokorizična podzemna hidrocentrala.
Rijeka Ombla je od vitalne važnosti za Dubrovnik, nalazi se 5 km od samog središta grada i prvi dubrovački vodovod je napajao grad pitkom vodom iz te riječice. Sama Ombla, koju su dubrovčani nazivali Rijeka, je danas štićena Zakonom o zaštiti prirode zbog svojih jedinstvenih karakteristika. Projekt izgradnje HE Ombla će sufinancirati Europska banka za obnovu i razvoj sa iznosom od 123 milijuna eura, iako su konzultanti te banke taj projekt ocijenili visokorizičnim. Još prošle godine u listopadu, je istoj toj banci došlo pismo od 34 hrvatske i međunarodne organizacije za zaštitu okoliša, u kojem upozoravaju na opasnost pokušaja provedbe tog projekta. Druga bitna stavka je da su konzultanti EBRD-a Tractabel Engineering zaključili da “projekt neće povratiti investicijske troškove, nego će zahtjevati dodatne troškove".
Jasno je da je energetika veliki problem, ali HE Ombla nema veze sa rješavanjem tog pitanja. Ako samo uzmemo u obzir činjenicu da je kod nas godišnji gubitak energije u kilovatsatima od više od 16 posto, dvostruko veći od svjetskog prosjeka, a skoro trostruko veći od EU prosjeka. Sanacija tog problema je višestruko jeftinija i logičnija od HE Omble, a osim toga i anulira potrebu za njenom gradnjom. Tužno je da HEP ništa nije naučio na svom iskustvu sa HE Lešće, Jedina hidroelektrana sagrađena u samostalnoj Hrvatskoj, koja je uništila krajolik rijeke Dobre, ukazala na nebrojne probleme takvih projekata na poroznome krškom tlu te pokazala kako su promašene investicije najskuplje. Da li je potrebno napominjati da su ekološki prihvatljivi i čisti izvori energije, kao što je energija vjetra ili solarna energija, kod nas jako slabo eksploatirani.
Projektna dokumentacija HE Ombla je zastarjela i neistinita, te navodi da to područje nije ugroženo potresima, a samo možemo pretpostaviti što bi se dogodilo da ogromna podzemna akumulacija vode bude izložena potresu. To područje je izrazito trusno, potres iz 1667. godine je uništio grad, a tsunami je razorio obalu. Posebno je značajno da su tada izvori vode presušili, jer su se unutar poroznog krša promjenili vodotokovi.
Grad Dubrovnik je biser, ne samo našeg turizma, nego svjetski slavna destinacija. Novac koji dubrovačko područje zarađuje turizmom je puno veći nego što bi ta, u našoj energetskoj mreži beznačajna, hidroelektranica proizvela struje. Takvi opasni i nepromišnjeni projekti mogu uzrokovati nepopravljivu štetu. Naša prirodna bogatsva i kultura su neprocjenjivi, te su pogrešno uloženi novci u ovom slučaju manji problem. Uništena bioraznolikost, narušeni krajolik, uništen sustav podzemnih voda su nepovratni, zar je to nasljeđe koje želimo ostaviti generacijama koje dolaze ? Nebrojne financijske malverzacije se zaboravljaju i lakše liječe od trajnog uništavanja prirodnih bogastava. Podzemna hidroelektrana Ombla tip je projekta kakav nitko u svijetu dosad nije radio, to je presmion projekt za ovako rizična i krizna vremena, a stvaranjem stalne podzemne akumulacije utjecalo bi se na povećanje seizmičke aktivnosti na krajnjem jugu.
Nakon svega svima je jasno da je situacija jako složena i da smo žrtva manipulacije. Europska banka za obnovu i razvoj financira projekt koji je sama označila visokorizičnim i za koji smatra da neće povratiti investiciju nego će zahtjevati dodatne troškove ? Naravno da se bankama takve greške ne događaju i oni sigurno ne bacaju 123 milijuna eura u ponor. Najveći i jedini zagovornik HE Ombla je potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, koji već neko vrijeme nervozno galami, prijeti i na sve moguće načine gura taj projekt.
Mi smo svi žrtve tog medijskog maltretiranja i plašenja energetskim kolapsom, sveopćom kataklizmom sustava - ukoliko ga ne počnemo bezpogovorno slušati. Oni koji su mu se usudili suprostaviti beskrupulozno su smjenjeni.
Prva među njima je bivša ministrica zaštite okoliša i prirode dr.sc. Mirela Holy, koja se je usudila javno kritizirati zastarjele studije projekta Ombla. Smijenjena je u vrlo vješto sceniranom igrokazu, gdje odstupa zbog poslanog emaila, žali se na prijetnje smrću reciklažnog lobija i javnost ni ne sluti pravu pozadinu. Tek ovih dana postajemo svjesni da je njezina ostavka premijeru Milanoviću predana zbog sukoba sa Čačićem oko Omble.
Osim raznih omalovažavanja i osornog obraćanja toj visokoškolavanoj doktorici znanosti, navodno je sveprisutni Čačić pokazao i fizičku silu, grubo ju primivši za ruku dok joj je izlagao svoja naređenja i iznosio zahtjeve prema njezinom resoru. Nakon ministrice koja je odbijala slušati, ostavku je primoran dati i njezin pomoćnik, energetski stručnjak dr.sc. Davor Škrlec, također zboh neposluha i kritiziranja Omble. Neposluh je bio vezan za političko uhljebljivanje nekvalificiranog Čačičevog kadra, na mjesto zamjenika direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Od Škrleca je zahtjevao da promjeni Statut Fonda i da postavi Josipa Jambrača, HNS-ovca bez adekvatne stručne spreme i radnog iskustva. Ipak taj slučaj nije tek izolirani incident, već praksa Čačićeve strategije kadroviranja. Tome svjedoči i nedavna zamjena na čelu Hrvatske agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (HANDA). Gdje je smijenjen dugogodišnji uspješni ravnatelj Krešimir Baranović, a umjesto njega je postavljan Goran Kovačević iz HNS-a. Izvjesno je da je HNS stranka koja je u pohlepnom pohodu za upravljačkim mjestima u energetskim resorima.
Očito je da smo dio neke veće i važnije igre, te da se iza naših leđa provode neki veći planovi. Na prvi pogled je jasno, da se ovdje ne radi o uništenim podzemnim krajolicima, opasnostima za šišmiše i čovječju ribicu, o investicijskim rizicima i električnoj energiji. Ovdje se radi o nakraćoj rijeci na svijetu Ombli i činjenici da su kvalitetu vode koja izvire iz podzemlja prepoznali jos stari Dubrovčani. Znamo da će u nadolazećim vremenima voda biti tražena kao danas nafta i ovo je prilika za ''privatizacijom'' prirodnog bogatstva. Posrnuli div HEP će, izvjesno jr, ići u privatizaciju još za mandata aktualne Vlade.
Kada HEP bude u svom vlasništvu imao takav važan izvor pitke vode, vrijednost će mu biti znatno viša. Time će svi protagonisti ove tužne i izdajničke priče obaviti svoj zadatak i biti nagrađeni za svoju poslušnost.