Prvak Hrvatske na brdskim stazama Đivo Franić: 'U mojoj obitelji ovaj sport je suđen'

Ukupnu pobjedu u grupi N ostvario je s osvojenih 159 bodova ispred drugoplasiranog Žarka Knega, također iz Dubrovnika (143,5 bodova, AK Dubrovnik Racing), te trećeg Igora Vičevića (129,5 bodova, AK Rijeka). Pobjede je ostvario na stazama Skradin, Kotor, Malačka, Cazin, Ilirska Bistrica i Buzet, druga mjesta je osvojio na Sljemenu, Čabru i Dubrovniku.

Nakon dugogodišnjeg bavljenja autosportom, Đivo je u ovoj sezoni ostvario vrhunske rezultate i osvojio dugo priželjkivani naslov, a više o tome kako i zašto se počeo baviti ovim sportom otkrio je u razgovoru za Portal Oko.

AK DUBROVNIK RACING - NAJTROFEJNIJI KLUB

- Bio sam dva puta viceprvak,  2012. i 2013. godine  u grupi N, alI ovo je najbolje ostvarenje do sada – kaže oduševljeni  Đivo Franić, prvak Hrvatske na brdskim stazama 2016. godine.

Auto klub Dubrovnik  racing je zadnje tri godine prvak na kružnim i na brdskim stazama – govori Franić,  te dodaje kako su trenutno najtrofejniji klub u automobilizmu otkad je hrvatske države.

Prisjeća se svojih početaka u automobilizmu, 96./97. godine kada je imao 16 godina, kada je na Ilijinoj glavici startao  s ispitima spretnosti. To su ispiti podijeljeni na sektore koji su vidno obilježeni.

- Potrebno je proći sve sektore u zadanom vremenu. Poslije isteka zadanog vremena, vozilo je dužno  napustiti stazu i svaki nepređeni sektor – objašnjava Franić.

AUTOMOBILIZAM - OBITELJSKI BIZNIS

U njegovoj obitelji  autosport je očito u genima.  Brat mu je Maro Franić,  jedan od najznačajnijih vozača AK Dubrovnik Racinga i  jedan od najzaslužnijih za dugogodišnju dominaciju kluba na brdskim i kružnim stazama. Za sve je zaslužan njihov otac koji ih je i uveo u taj svijet.

- To je familijarno, prenosi se s koljena na koljeno, u genima, ne može se toga čovjek riješiti - govori Franić te dodaje uz smijeh kako je on naravno bolji od brata.

– Ipak, neka publika odluči – komentira Franić koji ima kćerku od  11 godina koja ga prati kad god može.

– Možda i ona jednog dana krene obiteljskim stopama,  bilo bi mi drago, ona je ljubiteljica automobila  – govori Franić.

- Dosta sam puta bio prvak klase, nisam vozio uvijek istu klasu – kaže on kako  se to mijenja s godinama i iskustvom.  Isto kao i automobili.  Sada vozi Hondu Civic, krenuo je s Renaultom Cliom kojeg mu je otac kupio, pa ga je zamijenio  Peugeot 205, poslije Škoda Felicia, Škoda Octavia i tako dalje sve do Honde. Objašnjava  Đivo Franić svoj vozni park kroz godine bavljenja autosportom.

- Honda Civic je pripremljena u talijanskog tuning proizvođača.  To je auto već kupljeno gotovo, za osvajanje, tako da sam odmah s njim krenuo u pohod – šali se Franić.

'MEDIJI NAS OVDJE DOBRO PRATE, ZA RAZLIKU OD DRUGIH ŽUPANIJA'

INA Ultra Team čine Žarko Knego, Maro Franić i Đivo Franić, članovi Auto kluba Dubrovnik Racing.

- Iz Dubrovnika nas ima osam  do dvanaest koji  nastupamo u pojedinim grupama,  jedni smo od najjačih, a najjužniji smo – ponosno zaključuje Đivo Franić.

Sponzori ga, kaže,  uvijek prepoznaju, to je vrlo dobro, ali naravno uvijek može bolje.

- Sa sponzorima  kroz život imam sreće,  uvijek me netko poprati.  Nisam ih od početka imao, to dođe s vremenom. Neki od sponzora su Euromarine, INA,  Mister Fresh, Das, Auto perfectum...

Što se tiče medijske popraćenosti autosporta u Dubrovniku, Franić govori da ih mediji  jako dobro prate za razliku od situacije u drugim županijama.

Đivo kaže kako nikad nije imao problema s policijom, možda kad je bio mlađi. Policajci ga često i prepoznaju, ali on uvijek pazi na vožnju.

- Brzu vožnju volim samo kada su trke, po gradu preferiram voziti normalno. Po meni najbolji auti za po gradu su ovi mali brzi, sve je stvar budžeta  -  Clio Renault Sport,  Renault Megane novi.  Ne volim velike aute poput Audija,  BMW-a, kakve danas stalno viđamo po gradu.  Ljubitelj sam malih brzih automobila prilagođenih za ove naše ceste.  Mi još nemamo autoput pa nam ni ne treba bijesno auto – ističe Đivo Franić. 

DUBRAVKO ČIKOR – ALFA I OMEGA

- Za popularnost autosporta u Dubrovniku definitivno je  zaslužan Dubravko Čikor. On je sve to davno pokrenuo.  Zatim Niko Pulić kasnije, moj otac i brat, naravno.  To su ljudi koji su postavili temelje autosporta u Dubrovniku.

 Za Dubravka Čikora, čovjeka koji je 43 godine u automobilizmu, te je upravo sada i nagrađen za životno djelo od Hrvatskog auto i karting saveza ima samo riječi hvale.

- To je čovjek koji cijeli život živi za autosport.  Nisam ja njega upoznao, on mene zna otkad sam bio dijete.  On je taj koji pokreće cijeli automobilizam, bez njega bismo teško ostvarili ovakve rezultate. Čikor je alfa i omega kako dubrovačkog, tako i hrvatskog autosporta.  Svaki bi ga klub poželio u svijetu.  On je čovjek kalkulator i čast mi je što je u ovome klubu.

'DA NISAM U OVOME  SPORTU, MOŽDA BIH BIO SKIJAŠ'

Najgore  trke bile su mu one  kad je razbijao auto.  Jednom u Dubrovniku 2011. pa u Malačkoj 2013. godine gdje je imao veliko izlijetanje. Srećom, kaže, nikada nije imao loše posljedice.

- Nikad u autosportu nisam imao ozljede, više u nogometu ima ozljeda nego u autosportu.

Najbolju trku pamti onu  u Buzetu  2012. godine  kad je napravio rekord.

- Ima još tih rekorda, ne mogu se sjetiti svih, ali taj mi je posebno drag – ističe Franić.

- A trku koju bih volio voziti je ona  u Italiji,  Trento- Bondone,  jedna velika  duga staza,  koju bih volio proći.

Kad ne vozi, radi u autoservisu, tako da je u potpunosti  posvećen automobilizmu.  Vozački uzor mu je uvijek bio ˝kišni čovjek˝ Ayrton Senna, a da nije vozač kaže da ne zna što bi bio.

- Nisam nikad o tome razmišljao.  Možda bih skijao – dodaje Franić.

VOŽNJA KAO BORBA

Kazao je i nekoliko riječi o sucima u autosportu, naglasivši da su najbolji oni iz Dubrovnika.

- Ne govorim to jer sam odavde,  nego jer su  stvarno najkvalitetniji. To će svatko potvrditi tko se bavi automobilizmom.  Pretežno su suci bivši vozači i u svakom trenutku znaju ocijeniti što treba napraviti na stazi, a to je i dokazano – mišljenja je Franić.

Za mlađe vozače koji su tek krenuli putem  autosporta, kaže da mu je teško reći tko će biti dobar  ili istaknuti nekoga pojedinačno, na njima je tek da se iskažu.

- Da budem iskren nema nijednog da je fajter, ja volim fajterske vozače, borce,  bez puno razmišljanja. U mom klubu će biti dobrih vozača,  ali treba proći vremena da se iskristalizira situacija. Po meni nema još nekog takvog da grize i gine za ovaj sport.  Inače volim takve vozače, nekad rezultat i nije bitan, koliko je bitno pokazati borbenost na stazi. Kako u ovome, tako i u svemu drugome.

Za kraj otkriva kako će se baviti autosportom dokle god bude mogao, a brat Maro još više.

- Nekako nam je suđeno to – zaključuje prvak Hrvatske na brdskim stazama, Đivo Franić.

Ivona Macan