Prvo ugodno očima, a drugo nepcu

Dubrovački hoteli, restorani, putničke agencije i razni drugi organizirali su brojne domjenke. Na skoro svima sam sudjelovao. A kakva se hrana nudila i kakva je bila atmosfera na njima govori ovaj članak, odnosno ovaj osvrt.

Piše: Lukša Lucianović/Glas Grada

Visoke štikle

Ono što je dominiralo na brojnim domjencima su prekrasne poslovne djevojke i žene, ukusno i lijepo odjevene i skoro svaka sa visokim štiklama. Voljeli mi visoke štikle (pete) ili ne, promatrači će uvijek posebno promotriti one koje ih nose i prokomentirati sa:
- "a vidi ove, kako je visoke štikle stavila;
- ajme, jadna valjda neće pasti; kako to samo može nositi... "

Podosta pogleda takvim će ženama uputiti i muškarci i žene, jer realno - svi zamjećujemo žene koje posve prirodno hodaju u (pre)visokim petama. To se posebno vidjelo na domjenku u hotelu „Excelsior“. Recepcija hotela izgledala je kao modna pista noviteta iz naše modne industrije.
A zašto sam to toliko primijetio? Pa zato što sam i sam visok pa mi nisu mrske djevojke s visokim  petama. Dapače!

I čim sam došao kući, odlučio sam pisati o ovoj temi, pošao na internet i upisao: „visoke štikle“. Nisam mogao vjerovati koliko se veliki broj informacija o visokim štiklama otvorilo. Upišite i vi i vidjet ćete puno korisnih podataka – posebno vi, poslovne djevojke i žene (a i druge) - te informacije mogu vam puno pomoći.

Među mnogim zanimljivostima pronašao sam i ovu:
- muškarci viši od 180 cm imaju 10% više plaće od nižih kolega
- 80% vrhunskih managera je više od 180 cm
- muški zaposlenici koji su viši od 180 cm, promaknuće na poslu dobivaju do 1,3 puta brže

Za pretpostaviti je kako za ovu statistiku znadu i naše djevojke i žene pa onda i nije čudo što se sve takmiče koja će veću štiklu obući.

U poslovnom svijetu štikle su moć?

Odavno je poznata činjenica da štikle ženama pružaju osjećaj sigurnosti i moći, no koliko su daleko spremne ići da se tako osjećaju superiorno? Nije neuobičajeno da žena za važan poslovni dan, sastanak ili intervju umjesto ravnih cipela odabere štikle. Tražeći nešto što će potaknuti njihovu samouvjerenost, neke žene smatraju da im upravo štikle mogu osigurati taj prijeko potrebni poticaj. Iako znamo da nošenje štikli kroz duži vremenski period može ozbiljno naštetiti kralježnici, čini se da im to ni najmanje ne smeta.

Jedna je poslovna žena za New York Times  izjavila kako su ravne cipele namijenjene za one koji odustaju, te se zapitala da li bi žene koje ne mogu nositi štikle mogle uopće voditi zemlju. Američki portal za poslovne žene grindstone.com, nedavno je svoje korisnice upitao da li bi se odrekle štikli ako im one nanose fizičku bol. 45% anketiranih žena izjavilo je da bi odustale od štikli ako im nanose bol, 38% tvrdi da bi nosile štikle samo ako moraju, a 16% njih tvrdi da bi nosile štikle koje ih "ubijaju" jer je "moć sve".

Nešto naizgled toliko površno poput cipela postalo je tako važno

Štikle i posao odavno su tema mnogih debata. Koliko visoko je previsoko za radno mjesto? Da li visoke štikle pružaju moć ili čine da ih drugi smatraju kao moćnu ženu? Mnogo je pitanja koja čekaju na odgovor, a mnogima je čudno kako je nešto naizgled toliko površno poput cipela postalo tako važno. Dok se mnogi ne mogu odlučiti da li štikle osnažuju ili objektiviziraju, drugi smatraju da je visina važna za poslovni uspjeh i da je visina faktor koji utječe na visinu plaće.

Prema jednoj studiji, visoki ljudi zarađuju više od nižih. Na radnom mjestu, svaki centimetar znači dodatnih 789 dolara godišnje, čak i kada su spol, težina i starosna dob uzeti u obzir. Dodatnih 6 centimetara, na primjer, značilo bi dodatnih 4734 dolara godišnjih prihoda. To je mnogo novca, toliko mnogo da bismo mogli pomisliti kako je Carrie Bradshaw znala nešto čega mi još nismo ni svjesni.
Ovaj odnos centimetara i dolara vrijedi možda za Ameriku, ali zasigurno ne za nas.

Viša štikla – veća plaća

Znajući za sve ovo, njemački brend cipela Deichmann se poigrao i iskoristio statistiku za svoju reklamnu kampanju. Poručili su ženama da nose (njihove) visoke štikle, tako postanu trenutno više i povećaju si mogućnost napretka na poslu!

Prema tome, drage kolegice poduzetnice i sve one koje radite za ili uz visoke muškarce, ubuduće na posao, sastanke i poslovna okupljanja uvijek idite u visokim petama i sigurno je da ćete biti – puno, puno „više“. Za povećanje plaće, promaknuće i nove klijente vjerojatno je da ćete morati imati i pokoju ideju više – osim visokih štikla.

Božićni običaji i „bakalar naš blagdanski“

Iako je Uskrs prema katoličkoj vjeri najveći kršćanski blagdan, jer sadrži samu suštinu te vjere, Božić je najradosniji. Ne samo kao rođendan maloga Isusa, ovaj blagdan okuplja krug mnogo širi od vjerničkoga. U kalendaru stoji gotovo na prijelazu godina te je zadržao mnogo drevnih običaja koji su uglavnom poprimili nova značenja, od panja badnjaka do božićnog drvca.

U romantičnom vremenu zime, kada su poslovi minuli, a bilo je obilje svih plodova cjelogodišnjeg rada, sve se to iznosi na stol - počevši već s jeseni sa Svim svetima ili Malim Božićem, a napose Adventom. U Adventu su zgusnute pripreme za doček novorođenog Boga, a od davnina odiše, primjerice, pečenjem brojnih vrsta kolača u tradicionalnim oblicima ili pripremom raznih vrsta jela.
Iako se stol počinje puniti tradicionalno iza ponoćke, čar je toga vremena i post koji tome prethodi kao svojevrsno čišćenje duha i tijela, a od kojega su ostale uglavnom badnje delicije, navodna posna jela, poput ribe. Riba je, prema svome grčkom imenu inače kratici za Krista, bila drevni simbol, tajni znak kršćana.

Bakalar u našim primorskim krajevima je nekad uistinu bio sirotinjska hrana i brodovima je dovožen sa sjevernih mora osušen i vrlo jeftin. Danas je postao stvar prestiža i na stolovima se nadmeće, ne samo cijenom, nego i recepturama. Mnogi naši kulinarski stručnjaci iz zaborava vade recepte na koje sve načine se može spremiti bakalar. Pronašao sam najmanje dvadesetak raznih recepta kao što su bakalar na bijelo, bakalar s krumpirom, bakalar s porilukom, bakalar s umakom od crnog grožđa, bakalar s umakom od slanutka, bakalar u bijelom vinu, brudet od bakalara, zapečeni bakalar s povrćem, bakalar na mornarski itd., itd...... Međutim, najomiljeniji je onaj „na bijelo“ koji se kuha s krumpirom.

Nakon svakog ovogodišnjeg domjenka, a bilo ih je poprilično, prvo pitanje je bilo: kakav im je bio bakalar? Je li bio „na bijelo“ ili na brodet, je li bilo više krumpira ili bakalara. I koliko god ih je bilo svaki je bio različito, ali vrlo kvalitetno pripremljen, jer po mom mišljenju od ove ribe i ne može se napraviti loše jelo.

Stranci protiv naše tradicije

Međutim, bilo je ipak nekoliko domjenaka koje su pripremili hoteli i hotelske kuće i to hoteli s pet zvjezdica koji  mora da su zaboravili na hrvatsku tradiciju - dubrovačku tradiciju. Tradiciju naših krajeva su travarica, prikle, smokve, kotonjata, mjenduli i obavezni bakalar (uz kolende i kolendare) a oni su  servirali karpaćo, sushi i i ostale strane specijalitete neprilagođene našim nepcima tako da sam nakon tih domjenaka jedva čekao doći kući i ispržiti dva jaja. Kad su vlasnici tih hotela (poduzeća) još i stranci, onda to još više „bode u oči“ - kao da žele prkositi našoj tradiciji, našim običajima. A to nije dobro ni za njih, a ni za nas. S druge strane, svi domjenci koje su spremili „naši ljudi“  ostali su u duhu naše tradicije pa je glavno jelo bio (uz ostalo) – što drugo nego  „bakalar naš blagdanski“.

Priča o dubrovačkom božićnom kruhu zvanom „luk“

Ono što bi htio posebno naglasiti, a tiče se naše tradicije, je priča o dubrovačkom božićnom kruhu zvanom „luk“. A za ovu priču zaslužna je TZG Dubrovnika i Maja Nodari. Naime, TZG Dubrovnika pripremila je izuzetno zanimljivo druženje (domjenak) u slastičarnici „Pupica“ s novinarima i prezentirala zaboravljeni božićni kruh a priču o njemu ispričala je Maja Nodari, inače voditeljica radio emisije „Baština“ koja je svake nedjelje na programu radio Dubrovnika u ranim jutarnjim satima.

Radi se o pripremanju dubrovačkog kruha zvanog „luk“ koji  je nekoć ukrašavao božićne trpeze od Badnjeg dana pa sve do blagdana Sveta tri kralja. To je i pomalo zaboravljeni kruh „luk“ specifičnog, dekorativnog i neuobičajenog oblika kojim, kako mu i ime kaže, podsjeća na luk. Kako je istaknula na druženju Maja Nodari, sa starih fotografija, ali i njenih sjećanja iz djetinjstva, kruh je to u obliku luka na koji je položen vitičasti ukrašeni križ od tijesta s posebnim otvorom-malom rupom otprilike u sredini križišta u koju se stavlja božična svijeća ukrašena lovorikom, maslinom ili ružmarinom. Na kruh luk ili pored njega stavljale su se lijepe crvene  jabuke i naranče. Luk je krasio  dubrovačke trpeze od Badnjeg dana pa sve do Sveta tri kralja.  Slastičarnica „Pupica“ izradila je taj kruh u suradnji s TZG Dubrovnika, a oni su taj kruh poklonili svim novinarima kao božićni poklon. Ovaj običaj trebao bi se vratiti na naše stolove kao još jedan običaj našeg kraja.

Dakle, glavna tema dubrovačkih domjenaka su bile visoke štikle i bakalar - prvo ugodno očima, a drugo nepcu.