Nažalost, želim s dosta čvrstim uvjerenjem izjaviti da smo danas puno dalje od jedinstvene Vlade na kojoj MOST inzistira nakon izbora, iako mu to nije bila predizborna platforma i politika. MOST je u predizbornoj kampanji isključivo govorio da neće ići ni s SDP-om ni s HDZ-om. Niti u jednom trenutku nije govorio da će inzistirati na mandataru Vlade koji će biti stručnjak, a ne političar iz HDZa ili SDP-a. Most nas uspije svaki dan iznenaditi s novim stajalištem i novim zahtjevima.
U demokratskim društvima postoje varijacije, ali i čvrsta pravila igre
Više od trideset i pet godina živio sam u demokraciji i državama s dugim demokratskim tj. višestranačkim sustavima. Zbog pripreme, jednoga dana, za izgradnju demkratske i pluralističke Hrvatske, gotovo sam, od 1973. godine, svakodnevno intenzivno pratio što se na području unutarnje politike događa u raznim razvijenim demokratskim društvima. Usprkos «lekciji» predsjednika MOST-a dr. Petrova kako u demokraciji postoji puno varijacija, vođa MOST-a (ili onaj koji mu je pisao taj tekst) jednostavno je pobrkao lončiće. Da, u demokraciji (Italija nije nikada imala zrelo demokratsko društvo, pa ju se ne može uzimati kao primjer) ima puno raznih pristupa, ali postoji i jedno čvrsto pravilo, a to je da nakon izbora desetak posto zastupnika ne mogu «silovati», ucijenjivati i nametati svoju volju ostalim devedeset posto zastupnika.
Naravno, pregovarati se može i mora oko sastavljanja Vlade, ali samo do jedne granice. Kad ti pregovori postanu obična farsa i dimna zavjesa kako bi tih desetak posto zastupnika (u našem slučaju MOST), zbog više nego očiglednih svjetonazorskih razlika, što je jutros u razgovoru u jednoj radijskoj emisiji potvrdila i zastupnica te stranke i dr. Linić Strenja, onda te pregvore treba što prije prekinuti, a dvije velike stranke sa svoje strane moraju postaviti ULTIMATUM želi li MOST sastaviti moguću Vladu ili će u nedogled stvarati vrlo opasan presedan i izluđivati ionako izluđen hrvatski narod?
Sada vidimo da MOST itekako zanimaju fotelje
Predsjednik MOSTA dr. Petrov se prije izbora zaklinjao da njega i njegove kolege ne zanimaju fotelje u Vladi i Hrvatskom saboru. Sada vidimo da je upravo to ono jedino što njega i njegove sve ambicioznije zastupnike MOST-a i njegovoge Nacionalnog vijeća zanima. Dakle, tu nema razlike između MOST.a i drugih stranaka. To je čista prijevara i tko god stoji iza MOST-a, pa makar to bili i neki hrvatski biskupi, nije svjestan koliko veliku dodatnu i vrlo opasnu podjelu izaziva i jača u hrvatskom društvu. To što radi MOST nikako se ne može nazvati demokracija nego «demokratsko» nasilništvo manjine nad većinom. Tu nema nikakve razlike između MOST-a i neokomunista i neojugoslavena i raznih rodnih skupina koje hrvatskom društvu, iako su u manjini, uporno žele nametnuti njihov svjetonazor i njihova većini hrvatskog naroda neprihvatljiva stajališta.
Grmoja je trebao biti predsjednik MOST-a
U sinoćnoj emisiji «Otvoreno», pokazalo se da sam bio jako dobro informiran kad sam odmah nakon izbora napisao da je Petrov samo lutka na koncu, a da je glavni «mastermind) i vođa MOST-a, Nikola Grmoja. Ono što sam sinoć vidio iz njegovog nastupa u «Otvorenom» moram priznati da bi danas možda imali daleko manje složenu situaciju da je na čelo MOST-a i formalno stao Nikola Grmoja. Iako i on nema dovoljno političkog iskustva u demokratskom sustavu i na državnoj razini, Grmoja se doima daleko sigurniji i elokventniji od «mlitavog» i neuvjerljivog Petrova. Zbog tipičnih komunističkih makinacija Zorana Milanovića (moraš s nama, milom ili silom, mi ili oni) u cijelosti dajem potporu nastojanju Tomislava Karamarka da pokuša dobiti svih petnaest MOST-ovih zastupnika i stvoriti Vladu sukladno volji birača. Domoljubna koalicija ipak je dobila više mandata na izborima nego Hrvatska raste i ima puno pravo i političku odgovornost tražiti rješenja kroz pregovore sve dok je to moguće.
Očevi i djedovi bili su na suprotnim stranama
Nažalost, kad bi se kojim Božim čudom i dogodila zajednička Vlada, u kojoj se sigurno ne bi znalo ni tko pije ni tko plaća, takva bi se Vlada brzo raspala. Zašto? Pa jednostavno zato što mi Hrvati još uvijek nemamo tako visoku i duboko ukorijenjenu političku kulturu. U Hrvatskoj je i danas i nadalje daleko snažniji bizantizam, koji su nam ostavili susjedi iz vremena nasilnog zajedničkog života od 1918. godine do 1990., s malim prekidom tijekom Drugog svjetskog rata. Kad se tome pridoda činjenica da se u Hrvatskoj ništa ne postiže vlastitim radom, nego kroz rodbinske, prijateljske, plemenske, ljubavničke i druge veze, teško je za očekivati da će u društvu «snađi se druže», gdje riječ ništa ne znači, dovoljno dugo potrajati zajednička vlada između dvije velike stranke čiji su očevi i djedovi bili na suprotnim stranama u Drugom svjetskom ratu i u Hrvatskom proljeću. Naravno, za Hrvatsku bi bilo daleko bolje da to nije tako. Osobno sam se uvijek zalagao za Tuđmanovo pomirenje. No, kako može i da li smije HDZ-e ući u koaliciji sa strankom na čijem je čelu osoba koja je rekla «da je Hrvatska slučajna država»?
Prema razvoju političke situacije u Hrvatskoj i sve češćim nastupma respresivnog aparata protiv domoljuba, bojim se da nas u Hrvatskoj čekaju opasna i teška vremena, ako nam dragi Bog ne rasvijetli pamet.
Molit ću se i za Petrova
Iako cijele dane i noći molim za svoju teško bolesnu suprugu, u moje ću molitve uključiti i dr. Božu Petrova i «njegov» MOST da što žurnije prekine ovu agoniju i da se konačno odluči na koju će stranu stati i sastaviti Vladu koja može djelotvorno funkcionirati. U vođenju stranaka i država najvažnija je lojalnost i politička homogenost vladajuće stranke ili stranaka. Kod nas u Hrvatskoj je stoga još uvijek, nažalost, nemoguća misija stvaranje jedinstvene Vlade.
Dr. Petrov, sve više se stječe dojam da ste i Vi foteljaš. Vi ste zbog tih fotelja cijelu Hrvatsku pretvorili u političku ludnicu. Zadnji je čas da nas građane Hrvatske ne pravite više ludima. Gosp. Karamarko i gospodin Milanović također moraju dati svoj doprinos tom oslobađanju već izludjelog hrvatskog naroda. Sada sam uvjeren da će Karamarko to barem pokušat učiniti, a Zoran Milanović će za kupovinu saborskih zastupnika iz drugih stranaka potrošiti na stotine milijuna proračunskih kuna. Istovremeno, ni u najboljim hrvatskim bolnicama često nema novaca ni za najosnovnije higijenske potrepštine. S novcem koji je dao za kupovanje lojalnost Milorada Pupovca sve bolnice u Hrvatskoj imale bi dovoljno novaca za higijenske potrepštine za idućih deset godina. To bi u svakom slučaju odvojilo stanje u hrvatskom zdravstvenom sustavu od onog u Africi.
Velika odgovornost medija
U zaključku, imam potrebu uputiti i kritiku na hrvatske mainstream medije. U bilo kojoj zapadnoj demokratskoj zemlji, a koja se nalazi u opasno teškoj situaciji u kojoj je danas Hrvatska, utjecajni mediji izvršili bi takav pritisak na političke čimbenike da bi ova farsa kakav se događa u Hrvatskoj bila brzo privedena kraju. Zašto mediji u Hrvatskoj ne odigraju onu ulogu koju bi trebali odigrati – čuvati nacionalne interese? Možda i zato što su stranci vlasnici tih medija?
Antun Babić