RAČIĆ: Prva Festa svetog Vlaha pod francuskom okupacijom

U svezi organizacije i proslave Feste sv. Vlaha ili crkvi koje se nazivaju po našem Parcu, pronalazim zanimljive informacije, ko¬je povremeno predstavljam čitateljima "Glasa Grada", odnosno dubrovačkoj javnosti. Ovoga puta upoznati ću čitatelje s Festom sv. Vlaha koja je održana prije 205 godina. Citirati ću novinsko izvješće koje opisuje, kako je proslavljena prva Festa sv. Vlaha pod francuskom okupacijom 1807. godine.

Piše: D. Račić / Glas Grada

"Prava Crvena Hrvatska" od 28.01.1911. godine, broj 310.
O SV. VLAHU I PADU REPUBLIKE

Najcrnji, najnesretniji je dan za Dubrovnik osvanuo 27. maja 1806., kad je naš grad izgubio malo ali neprocjenjivo svoje dobro: svoju slobodu. Jer se približa veliki dan našeg svetog Parca, donašamo neke podatke iz naznačene knjige Dubrovačkog arniva "Cerimoniale".
Prije svega imenovanje g. Bruera, francuskog konsula, koji se je toliko istaknuo u sudbonosnoj našoj nevolji; pak g. Timoni, austrijskog konsula; a onda neke podatke o sv. Vlahu, a napokon, kako su prvi put proslavili naši stari sv. Vlaha u ropstvu, kad su već bili izgubili neizmjerno svoje dobro, zlatnu slobodu. Opažamo da je pogriješno u knjizi zabilježena godina, jer nije mogla biti ona 1806., nego 1807. uz neke podatke.

I u jadu i čemeru, mi slavimo našeg Parca, i slavit ćemo ga bez dvojbe dok od Dubrovnika bude kamen vrhu kamena!

Jer bi imenovan g. Bruere kako poslovogja francuski kod ove vlade, on to imenovanje saopći najmlagjemu od Malog Vijeća radi dogovora. Ovaj obavijesti Malo Vijeće, te privatno naznači mu kad će ga Vijeće primiti. Dan prije saslušanja on pošalje ovo pisamce:

Le charge d' affaires dela Republique francaise presente ses hommoges a Sua Excellence le Recteur de la Repuoliciue Ragusaine, et lui fait demander, s'il veut bien lui accorder pour demain une audience il a lui comuniquer une affaire Ministerielle. Son Exccellence est prie de lui faire donner 1' heure que lui sera la plus convenable.

(U prijevodu tekst glasi: Namjesnik (diplomatski predstavnik) Francuske Republike odaje poštovanje njegovoj ekselenciji Knezu Dubrovačke Republike i moli ga za audijenciju u svrhu kako bi mogli obaviti jedan diplomatski razgovor, njegova ekselencija je zamoljena da odredi termin koji mu najviše odgovara. - Zahvaljujem N.M. na prijevodu. - nap. D.R.).

Preko istog vijećnika N.P. odgovori da hoće. Zato u jutro g. poslovogja (franc. konzul - nap. D.R.) sa jednim podvornikom otigje do kuće kneževe (Dvor se je načinjao), te ga ispred vrata pozdravi alfier sa 12 vojnika i 12 zdura sa kapetanom na vrhu, na vrhu stepenica primi ga Vijećnik i tajnici do vrata, na kojim ga dočeka knez, te uvede, sjedoše, te poslovogja zatraži uredovno da mu opredjele dan i sat saslušaja; pak otigje otpraćen kako je bio i došao.

A u onaj dan podtajnik ode u segjeti uzeti poslovogju i doprati ga, te ušav(ši) u Vijeće, g. Knez Ivo Vlahov di Caboga ovako ga pozdravi (Pažljivo pročitajte dubrovačku diplomatsku slatkorječivost kojoj doista nema premca, ali zahvaljujući toj i drugim vještinama mala Dubrovačka Republika dugo je sačuvala svoju opstojnost i slobodu. - komentar D.R.):

„Slavni i velikodušni francuski narod od starine, te od kad postoji kako skupovlada jedna i neodjeljiva, uvijek je svečano branila našu Republiku, koja je pak harno uvijek nastojala odvratiti svim silama, zaštiti i obrani. Tom namjerom stalno se pouzdaje ova Vlada da će moćna ju obrana francuske skupovlade uvijek štititi, a za njenu stalnost, napredak, slavu naša će Vlada vazda utjecat se Svevišnjemu. Molim dakle g. vrijednog Poslovogju da u naše ime iskaže Direktoriju ta naša čuvstva, te mu istakne iskreno naše zadovoljstvo, jer je Vas izabrao poslovogjom, koji ste nadareni rijetkom mudrosti, ozbiljnim namjerama i dobrom voljom, te da se po tome stalno nada svaki dan, to bolje unapredit dobre odnošaje i blagohotnosti te republike prama našoj vladi, našoj mornarici, te priglavite da uvijek ostajemo odani i zahvalni.“

Na isti način bi primljen konsuo N.V. Ćesara g. Timoni, koji je preko Mp. D. Rafa Šarića zatražio što da učini da mu se odredi saslušaj (audijencija. - nap. D.R.), te zato otpošalje pisamce Malome Vijeću 17. maja 1805.

1799. Ove godine oboli kapetan smotre lvan Antunov Kazilari, te nagmlagji vijećnik pozove Miha Katicu najstarijeg alfiera, da ga zamijeni, što i učini. lvan Maškarić drugi alfier bi oprošten radi bolesti, a treći Vlaho Vodopić bi oprošten jer mu bijaše umro prinčipo Andrija Piskuljić, i tako od alfiera ostane samo četvrti, Ivo Kerstitelj Vlajki.

U to doba bijaše u okolici ruski podmorovogja Pastusckin, te po obavijesti Ivana Fačende bolesnog, ako bi došao na svetkovinu, imalo ga se je pozvati po kančelaru, dva su ga vijećnika imala dočekati kod crkve Uzašašća na vratima grada, pratiti ga i (reći) da sjedne na prvo mjesto (do) Malog Vijeća. Ali on preko konsula javi da ne može doći.

1805. Za sv. Vlaha bijaše u gradu Poljak knez Sapieha.

Vlada ga pozove i odredi mu mjesto iza vijećnika Malog vijeća, on kancelaru zahvali i reče da ne može (doći), jer nije donio sobom svečano odijelo.

Namjeri se takogjer opat Vlatković te ga Vlada pozove i on bude u ophodu, a klečaše u koru na mjesto kanonika i postave mu dva kušina.
Na 2. i 3. februara 1806. (ispravno 1807. - vidi komentar uredništva - nap. D.R.) pucače se po običaju iz (sa) tvrgja, a zato će se dogovoriti major Vodopić sa g. pukovnikom topdžija. Na dan sv. Vlaha, Malo će se Vijeće sa vlastelom sakupiti ispod svodova (Kneževog dvora - nap. D.R.), te će tu stati dok se izvjesi crveni (sic!) barjak sv. Vlaha i obave ostali obredi.

Netom se upute stari i novi knez put Gospe, jedan će kapetan obavijestiti g. generala Aleksandra Lauristona, da sa oficirima dogje u Gospu, knez će i vlastela stati sa desne strane pred oltarom Sv. Bernarda, a g. general s lijeve ispred oltara Sv. Ivana, te će se postaviti tri stola i tri klečala za tri generala.

U ophodu (procesiji - nap. D.R.) prvo će stupati satnija granadira i glazba, iza moćiju druga glazba pak gg generali, a iza njih druga satnija granadira.

Vojnici će biti poredani sa dviju strana gdje prolazi ophod, ali će dopuštati svijetu ljubiti moći.

U sv. Vlahu (crkvi) generalima će se namjestiti tri klečala i tri stola; a u Gospi svak će na svom mjestu; vojska će i glazba ostati pred crkvom.

Izrijeti će se dvije tihe mise pred Sv. Bernardom za gospodu,  pred Sv. Ivanom za oficire.
Na velikoj misi evangjelje će se dat poljubit prvo knezu, pak generalu Lauristonu, a tako će se i okaditi, a takogjer dati poljubiti moći, pak onda onim maloga Vijeća.

Na sv. Lovrijencu lepršati će zastava francuska i ona sv. Vlaha.
Presbiter assistens okadit će misnike, gjakon Kneza i Malo Vijeće, subgjakon generale.
Iza službe prvi će izaći Knez i njegovi, pak onda generali.

Novinsko izvješće više odgovara opisu službenog protokola, nego opisu narodne svečanosti, iako je narodu dozvoljeno da se približi svečevim moćima. Ne spominje se sudjelovanje barjaktara na festi sv. Vlaha. Da su sudjelovali vjerojatno bi ih naveo pisar u knjizi "Cerimoniale". Najinteresantniji podatak je saznanje da je izvješen crveni barjak sv. Vlaha.