Nekada je nemoguće shvatiti što prolazi kroz pseću glavu dok se lagano dahćući odmara na svome krevetu. Međutim šačica znanstvenika u novim studijama došla je do nevjerojatnih otkrića o tome kako naši dlakavi četveronožni ljubimci stare, percipiraju ljudski govor i uvijek pronalaze put kući.
Studija objavljena prošli mjesec dokazala je kako psi razumiju komunikaciju slično kao i ljudi: u stanju su razdijeliti poimanje tona od značenja riječi.
Psi također koriste zemljin prirodni magnetizam kao kompas za pronalazak puta kući otkriveno je u drugoj nedavnoj studiji dok je treća studija, objavljena ovog ljeta otkrila kako štenci stare mnogo brže nego odrasli psi što znači da vrlo vjerojatno krivo procjenjujemo koliko su nam psi stari u ljudskim godinama.
Kada se sva nedavna otkrića pogledaju mijenjaju sliku koju imamo o našim najdražim lajavcima.
SREDOVJEČNI JEDNOGODIŠNJACI
Pseći život u prosijeku traje dvanaest godina. S druge strane ljudi u prosjeku žive pet puta duže od toga što je dovelo do uvriježenog vjerovanja kako je jedna pseća godina jednaka 7 ljudskih.
Takva računica je zapravo veoma pogrešna, zaključili su znanstvenici, ako se znanstveno usporedi proces starenje u pasa i ljudi. Zapravo, prema ovoj ljetnoj studiji, genetski dokazi upućuju kako štenad labradora i ostalih vrsta stare mnogo brže nego njihovi odrasli rođaci.
"Zapravo je začuđujuće koliko je jednogodišnji pas zapravo star. Nakon godinu dana psi su najbliži tridesetogodišnjem čovjeku", rekao je u obraćanju za medije koautor studije Trey Ideker. Međutim, nakon prve ili druge godine, pseće starenje usporava ili točnije njihovo stanično starenje. Zbog toga svaka sljedeća pseća godina približava se trajanju ljudske, Dvanaestogodišnji labrador ima otprilike sedamdeset ljudskih godina. U konačnici, za izračun godina vašeg ljubimca, trebat će vam kalkulator. Znanstvena formula glasi:
"Ljudske" godine vašeg psa = 16 ln(godine vašeg psa) + 31
Uzevši u obzir kako manji psi žive duže od velikih znanstvenici su rezultate podijelili u 4 kategorije: mali psi (do 9.5kg), srednji psi ( do 22kg), veliki psi (do 40kg) i divovi (preko 41kg).
PSI NE SLIJEDE VEĆ RAZUMIJU
Kada ljudi čuju nekoga kako govori naš mozak dijeli taj proces verbalne komunikacije između lijeve i desne hemisfere mozga. Prvo se desna strana hemisfere fokusira na razumijevanje i procesuiranje tona dok lijeva procesuira sadržaja onoga što smo čuli.
Znanstvenici su još 2014. otkrili kako pseći mozak reagira na govor na sličan način kao naš dijeleći proces između lijeve i desne strane mozga, ali nisu bili sigurni kojim se redom to odvija.
Nedavna studija otkrila je kako psi kao i ljudi prepoznaju prvo ton, a onda značenje. Autori studije ispitivali su moždanu aktivnost dvanaest pasa, šest border kolija, pet zlatnih retrivera i jednog njemačkog ovčara koristeći funkcionalnu magnetnu u rezonancu (fMRI uređaj).
Psima su pustili poznate fraze poput "Clever!", "Well done!", "That's it!" i nepoznate poput "As if..." i "Yet..." mijenjajući izgovoreni ton istih (op.a. studija je provedena na engleskom govornom području). Podaci su pokazali kako psi prvo procesuiraju jednostavne i emocijama nabijene tonove, a tek onda naučene fraze izjavio je jedan od koautora studije u objavi za medije.
PSEĆI KOMPAS
Psi imaju neobičnu "moć" pronalaska puta kući ma koliko bili udaljeni od nje. Uz već dobro poznato oruđe u vidu njihova osjeta mirisa, psima je na raspolaganju i prirodni kompas pokazuje nova studija. Ptice, kitovi, dupini, a sada dokazano i psi mogu koristiti "šesto čulo" magnetorecepcije kako bi planirali svoj put osjećajući zemljino magnetno zračenje.
"Magnetsko polje može psima pružiti 'univerzalni' referentni okvir, koji je neophodan za daljinsku navigaciju, a vjerojatno i najvažnija komponenta koja 'nedostaje' našem trenutnom razumijevanju posebnog ponašanja i spoznaje sisavaca.", napisali su autori studije.
Istraživači su koristili GPS tragače kako bi proučavali na koji način se 27 pasa orijentiralo tijekom 662 ekspedicije između 2014. i 2017. u Češkoj. Odabrali su lovačke pasmine poput terijera i jazavčara koji su dresirani da pronađu plijen poput lisica u gustim šumama, a zatim pronađu put do svojih vlasnika. Znanstvenici su otkrili da su se životinje nakon puštanja u šumu obično vraćale svojim koracima do točke puštanja sljedeći vlastiti miris.No, u trećini ekspedicija psi su krenuli drugim putem kući: Na tim putovanjima većina pasa krenula je trčeći 20 metara duž Zemljine osi sjever-jug - čak i ako je smjer njihova odredišta nije bio u skladu s tom orijentacijom. Ova "trka po kompasu" pomaže psima da shvate gdje su magnetski sjever i jug i gdje su u odnosu na te točke, tvrde autori studije. "Ovo je trčanje ključno za usklađivanje mentalne mape s magnetskim kompasom i za utvrđivanje smjera životinje", napisali su.
Kateřina Benediktová, jedna od autorica studije, rekla je za Live Science da bi se, za razliku od lovačkih pasa, "čovjek najvjerojatnije izgubio bez kompasa i karte ako bi lutao na sličnim udaljenostima u nepoznatim šumskim područjima".