Knjiga '144 plus jedan kratki espresso' je zapravo zbornik 145 sabranih kolumni objavljenih u Večernjem listu od 2009. pa sve negdje do 2014. godine
Nino Raspudić je priznao kako nije vjerovao kad je počeo s pisanjem da će toliko dugo potrajati i imati takav odjek.
Kolumne čine zanimljivo i intrigantno štivo o hrvatskom političkom, kulturnom i općenito društvenom životu.
Uz autora, knjigu je predstavio i prof. dr. sc. Pero Maldini, profesor Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, voditelj interdisciplinarnog doktorskog studija Komunikologija Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i pročelnik katedre za interkulturalnu komunikaciju Edward Bernays Viske škole za komunikacijski menadžment u Zagrebu.
Kako je sve počelo?'U brzom razgovoru s urednikom priloga Obzor u Večernjem listu, morao sam smisliti naziv kolumne. Malo sam razmišljao i pogledao ispred sebe i vidio da pijem kratki espresso, moje omiljeno piće. Odabrao sam taj naziv ne slučajno, osim što taj napitak najradije pijem, taj naziv izražava i talijanističku crtu koja je važan dio mog obrazovanja - završio sam talijanistiku i filozofiju, radim na katedri za talijansku književnost. Kava je racionalističko piće, ne slučajno se ispijanje kave i kavana kao mjesta okupljanja intelektualaca, umjetnika, znanstvenika i debata razvila u Europi u 18. stoljeću u doba prosvjetiteljstva. Zato što je kava piće koje bistri um, koje razbuđuje. Prije te kulture kavana, okupljališta intelektualaca su bile taverne gdje se lokao alkohol' kazao je Raspudić te dodao:
'Jedno je kad razglabate u oblacima alkoholnih isparenja, gdje se malo mješa emocionalno i racionalno, a drugo je kada u jednoj čistoj prozračnoj prostoriji pijete kavu koja razbuđuje i težite nekakvoj racionalnosti i preciznosti. To sam nekako neskromno sebi stavio i kao zadatak u pisanju kolumne.'
Četiri s*anja meni kolumnaRaspudić smatra kako živimo u zanimljivom vremenu pa mu sukladno tome u zadnjih pet godina koliko piše kolumne nije nikada nedostajalo tema.
'Nikad se nisam našao u situaciji da nemam što pisati. Štoviše čini mi se da bi se tri kolumne mogle tjedno napisati.
Ispričao sam to javno u emisiji 'Nedjeljom u dva'. Riječ je o pomalo vulgarnoj anegdoti, a ako po strani ostavimo vulgarnost, važna je poanta. U mom rodnom gradu Mostaru živio je gospodin Franjo koji je 30 godina radio u javnom zahodu, naplaćivao. Jednom su ga zadirkivali:
– Bolan Franjo kakav ti je to posao, nađi neki pošten posao. A Franjo je njima kazao mostarski s mekim ć.
– Pusti ti to. Četiri s*anja meni večera.I ja sam to parafrizirao i javno govorio i pisao,
četiri s*anja meni kolumna. Duboko sam zahvalan svim kolumnistima Jutarnjeg lista, Jergoviću, Pavičiću, Tomiću, Butkoviću, duboko sam zahvalan bivšem ministru Jovanoviću, Fredu Matiću i kompletnoj političkoj sceni svih stranaka jer nude toliko materijala da se nikad nisam našao u situaciji o čemu pisati' kazao je Raspudić.
Kolumnist treba biti dosljedan'Ako je budala neka bude budala na svoju ruku. To je bolje nego mudrac po tuđem nahođenju. Kolumnu treba pisati o bitnim stvarima. Jako mi je zabavno i malo sam se iživljavao u nedavnoj kolumni kako se sada u Jutarnjem listu promijenio vlasnički odnos, došao je gospodin Hanžeković i sad ovi kolumnisti odjednom baš i ne znaju što Hanža hoće. Kao načuli su da je dobar s Karamarkom pa smije li se derat i dalje? Onda je najbolje pisati o cuki i maci. Pa tako jedan naš veliki književnik piše o labradoru, kako potočić žubori i slično. Dakle nema o cuki i maci. Ne može netko dok se događaju važne stvari pisati o sporednostima.
Autocenzura – osnovni problem hrvatskih medijaDotaknuo se Raspudić i teme autocenzure.
'Nema više cenzure da vam neki partijski komesar prijeti golim otokom. Toga danas više nema, ali ima nešto drugo. Ima tisuću novinara na burzi rada u Zagrebu, ima generacija mlađih ljudi koji su se uvalili u nepovoljne kredite na 30 godina i sad su u panici. Ako jedno ostane bez posla to je slom obitelji. Sad taj koji radi u medijima zna da ga u svakom trenutku gazda može šutnuti i dovesti nekoga od tih tisuću s burze da radi puno jeftinije. I on jadan tri puta promisli prije nego što će nešto napisati je li to u dosluhu s onim što želi gazda i oglašivači' istaknuo je Raspudić dotaknuvši se paradoksa vezanog upravo uz ovu temu.
'Paradoksalno, danas u Hrvatskoj slobodno mogu pisati samo ljudi kojima egzistencija ne ovisi o tome. Ja imam tu sreću i to mi daje slobodu koju čitatelji osjete. Znam da se kolumna čita pa sam u jednom sado mazo odnosu s Večernjim listom gdje sam ja u sadističkoj poziciji.
Na pitanje iz publike zašto se na naslovnici smije, Raspudić je dao dva odgovora.'U Hrvatskoj se baš i ne čita. Pola stanovništva je reklo da niti jednu knjigu nije pročitalo. Budući da naši ljudi općenito nisu skloni pisanoj riječi, nisam htio neku mrku naslovnicu. Inače mi kao prigovaraju što sam mrk, iako sam vedar. Kažu iza mrka lica, vedro srce. Draže je ljudima gledati čovjeka da se smije nego da plače.
Druga stvar. Izašle su prije nekoliko godina kolumne kolumnista Jutarnjeg lista. Uvjeren sam da se netko zafrkavao s njima. Moj prijatelj i odličan fotograf, Mario Periša mi je objasnio tu tehniku koja pojačava kontrast. Objavili su knjigu gdje su bile ogromne glave Butkovića, Jergovića, Tomića i ostalih. To je bilo strašno. I mrki su bili. Stoga iza mojih tekstova koje sam dugo pisao, htio sam pokazati vedrinu.
'Car je gol'Pero Maldini je kazao kako Nino Raspudić u svojim kolumnama piše protiv mainstreama i da je prvi koji se usudi suprotstavit upravo tom mainstreamu bez obzira na posljedice.
'Osim što će biti svjedok vremena, imat će vrijednost i poštenje koje bi trebao imati svaku intelektualac u akademskoj zajednici. Nino nikad ne gubi poštovanje prema drukčijima i neistomišljenicima. Ismijava dvoličnost i gramzive interese. On je emotivac s visokom dozom socijalne osjetljivosti. U svojim očekivanjima nepopravljivi optimist koji graniči s razinom naivnosti, gotovo dječačke razigranosti. Nino je poput malog iz Andersenove bajke koji se usudio povikati 'Car je gol'. Treba imati petlje to napraviti u društvu koje se pravi da ne vidi kako je car gol' istaknuo je Maldini.
Predstavljanje knjige organizirali su Odjel za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku i Hrvatsko kulturno društvo Napredak Dubrovnik.