U razgovoru za naš portal govori o ljubavi i predanosti prema poslu, osjećaju kad je doznala da se našla na spomenutoj listi te izazovima u svakodnevnom radu s djecom.
Kako ste se osjećali kad ste doznali da ste jedna od osmero liječnika iz Dubrovnika koji su prema ocjenama pacijenata najbolji. Jeste li bili iznenađeni?
Moram biti iskrena i kazati kako uopće nisam očekivala takvo nešto. Za mene osobno najbolji pedijatar i liječnik su oni koji na toj listi nisu niti spomenuti. To su svakako pedijatri hematolozi koji se svaki dan brinu i liječe djecu koja su oboljela od zloćudnih tumora. U moje ime bih istaknula profesoricu Srđanu Čulić koja radi kao pedijatar hematolog na Firulama . S druge strane, vjerujem kako su ljudi prepoznali moj rad i ljubav prema poslu kojeg obavljam. Možda netko misli kako sam mlada liječnica, ali evo imam 15 godina radnog staža. Doduše mlada specijalistica jesam, obzirom kako tek dvije godine radim u pedijatrijskoj ambulanti. Put mi je bio dosta mukotrpan i vjerujem kako su ovu moju ljubav prema poslu ljudi prepoznali te nagradili , a ovim putem zahvaljujem svakom onom roditelju koji je nešto lijepo rekao i napisao o meni.
Zašto ste odlučili specijalizirati pedijatriju?
Pedijatrija je uvijek bila moja želja, i to još dok sam bila u Gimnaziji. Dijete sam Dubrovnika, prošla sam rat, vidjela stradanja svog Grada i patnju djece i odraslih. Na fakultetu sam već počela razmišljati o pedijatriji,ali na neki način na pedijatriju me usmjerila kolegica Zrinka Kačić. Tijekom stažiranja, jednom prilikom mi je spomenula: 'Mislim kako bi ti bila dobra u tome'. I to me potaknulo. Čekala sam dobrih osam godina, ali to je bila moja želja. I Bog i svemir se moraju urotiti da dobijete ono što stvarno želite.
Pedijatri imaju visoku razinu odgovornosti u poslu. Koliko je zahtjevan vaš posao?
Jako velik broj pregleda imamo i ja, ali i sve kolegice pedijatrice u gradu. Nas je malo, a broj djece je velik. Svakodnevno broj pregleda u biti ne prelazi ispod brojke 50. Dakle, vi u kratkom vremenu morate smiriti roditelja koji je s pravom zabrinut zato što nema medicinsko znanje, a zatim i preplašeno dijete. Moja inicijalna misao kad sam krenula u ovaj posao, odnosno kad sam preuzela ovu ambulantu bila je riješiti dijete straha. Istraživala sam na koji način dijete smiriti, kako im pristupiti i čini mi se kako mi je to podosta uspjelo.
Uvijek je dostupna i detaljna, liječnica koja dočeka s osmijehom, jako ljubazna i topla prema djetetu, vrlo pristupačna, a iznad svega predana svom poslu i profesionalna.... Ovo su samo neki od komentara dubrovačkih roditelja. Imaju same riječi hvale za vas.
Informaciju da sam izabrana kao jedna od najboljih liječnica dobila sam od Mihovila Španje i ovim putem mu zahvaljujem. Šokiralo me kad sam vidjela tu vijest, a u isto vrijeme mi je bilo milo čitati sve pohvale i čestitke. Roditelji me dosta hvale i vjerujem kako je to baš zbog moje dosljednosti radu i dostupnosti. Roditelji me mogu dobiti ili na facebook ili na mobitel te vikendom. Ipak riječ je o mojim pacijentima koji imaju povjerenja u mene.
Suočavate li se i na koji način s negativnim komentarima?
Negativnih komentara nažalost uvijek ima, ali smatram da ona osoba koja grubo govori o drugoj, zapravo šalje poruku o samoj sebi. Ako sam nešto pogriješila, kao zrela i odrasla osoba to ću i priznati. No, moj posao je takav da ne smije biti greške i samim tim je to stresan posao.
Velik broj liječnika i medicinskih sestara napustio je Hrvatsku. Jeste li vi razmišljali o odlasku negdje vani obzirom na situaciju u zdravstvu u Hrvatskoj?
Svi medicinski djelatnici su dosta potplaćeni, počevši od medicinskih sestara pa do liječnika. Medicinska sestra je moja desna ruka. Nju cijenim i poštujem u radu. Mi smo jedan tim. Liječnik može imati teoriju i znanje, ali bez medicinskih sestara ne može funkcionirati. One dosta pomažu. Priznajem, razmišljala sam o odlasku. Ne zapravo zbog plaće,nego više zbog toga što svi idu vani pa uvijek misliš kako je trava zelenija s druge strane. Međutim tu želju više nemam. Rođena sam ovdje, završila Gimnaziju i pustila sam ovdje korijenje. Ovo je moj grad. Moj pogled iz ambulante koji gleda na Lokrum vrijedi sve novce ovog svijeta.
Traženje dijagnoze za bolest na internetu je postalo nešto normalno i svakodnevno. No, u biti je jako opasno. Kako vi komentirate ovu, nazovimo je modernu pošast?
To zovem salonske gluposti. Roditeljima bih poručila da se ne bave time, posebno zato što postoji netko tko se školovao za to godinama. Imala sam konkretno probleme zbog tih 'google dijagnoza'. Jedan roditelj je došao bez djeteta koje je imalo problema s glavoboljom i tražio uputnicu za magnetni CT. Naglašavam bez djeteta. Morala sam mu objasniti kako mora dovesti dijete i da uputnicu neće dobiti. Dobila sam jako ružne riječi i to je trebalo preživjeti. Na kraju je bilo riječ samo o nekoj dioptriji. Ništa opasno.
Obzirom kako radite dosta stresan i zahtjevan posao, koliko vam ostavlja slobodnog vremena i kako ga provodite?
Imam jako malo slobodnog vremena. U zadnje vrijeme sam počela dežurati vikendom u Općoj bolnici Dubrovnik na Odjelu pedijatrije i ovim putem moram nahvaliti svoje pedijatrice. Ne znam koliko su ljudi upoznati, ali tamo jedan pedijatar pokriva odjel, prijem i rodilište, a to je izrazito iscrpljujuće. Malo imam slobodnog vremena, a kad ga uhvatim, nastojim se baviti dugim šetnjama te slušati kvalitetnu glazbu.