Izvrstan povod za razgovor s mladom osobom koja je primjer kako se trudom i talentom gradi uspjeh.
'Kao malena sam voljela pjevati. Kada sam upisala glazbenu školu Luke Sorkočevića u Dubrovniku, solo pjevanje u klasi Dubravke Hilje, odlučila sam da se pjevanjem želim baviti kao zanimanjem za cijeli život', prisjetila se Hladilo samih početaka.
Uzori su joj Cecilia Bartoli, Joyce DiDonato, Anna Netrebko, Elina Garanča.
Voljela bi pjevati u opernoj kućiViše puta nastupala je za Dubrovački simfonijski orkestar kojem iskreno zahvaljuje što mladim ljudima pružaju šansu za nastupe. Osim toga, prije dvije godine nastupila je i na Dubrovačkim ljetnim igrama kao najmlađi član zbora u Mozartovoj operi 'Cosi fan tutte'. Doista neprocjenjivo iskustvo kojeg se vrlo rado prisjetila, ali i otkrila kako ju opera privlači.
'Radeći na 'Cosi fan tutte' dosta sam naučila o scenskom pokretu. Posljednje dvije godine učimo operne arije, ali postupno obzirom kako je glas potrošni materijal. Nažalost ne možemo kupiti novi glas i moramo biti oprezni. Moja profesorica je jako oprezna. Sve mora ići kontinuiranim putem. Priznajem kako mi je želja igrati u operi. Jako volim glumiti, plesati i pjevati. To je jednostavno u meni. Voljela bih pjevati u opernoj kući i raditi ono što volim. Posebnu simpatiju gajim prema baroknoj glazbi', otkrila je Hladilo.
Mlada Dubrovkinja je realist. Često kaže kako je pjevanje kao trčanje na sto metara - moraš biti u kondiciji i čuvati svoj glas. Trebalo bi izbjegavati zadimljene prostore, hladna pića i cigarete.
'Treba se jednostavno čuvati jer glas je instrument koji je živ' dodaje Hladilo.
Što je potrebno za uspjeh?'Neosporno je da je prije svega potreban talent, a zatim dolazi disciplina i kontinuirani rad. Možeš biti discipliniran i uporan, ali ako nisi talentiran ne možeš opet ništa. U biti potrebno je puno tih komponenti na jednom mjestu kako bi uspio. I sreća isto tako igra veliku ulogu. Nije ni vanka bajno, nisu svi profesori super zato što su vanka. I vanka ima loših i boljih. Znači moraš imati sreću da dođeš u prave ruke, da ta osoba radi s tobom kako treba', ističe Laura.
Na pitanje gdje se vidi u budućnosti nema preciznog odgovora, ali sigurno bi voljela kaže promijeniti sredinu.
'Možda bih i ostala u Dubrovniku da ima Akademija, ali nažalost ne mogu nastaviti daljnje obrazovanje u Dubrovniku i moram negdje poći. Voljela bih promijeniti sredinu. Mislim da je to dobro za mladog čovjeka, pogotovo ako si iz malog grada. Promjena sredine jako utječe na formiranje osobnosti. Osobno sam vrlo ambiciozna. Još kao mlađa sam imala želju otići živjeti izvan Hrvatske i pričati nekim drugim jezikom. Zanima me novo i neistraženo. Uvijek se mogu vratiti u Hrvatsku, ali imam ambiciju živjeti u malo većem gradu nego što je Dubrovnik. Ovdje se ne mogu razvijati, Dubrovnik je premalen – ispričala je mlada mezzosopranistica.
Trend današnje glazbe koju mladi slušaju Laura ne osuđuje'To su jednostavno ukusi. Ne mogu nekome nametati klasičnu glazbu samo zato što ju ja slušam. Nemam ništa protiv toga što tko sluša. Neke stvari jednostavno moraš imati u sebi. Klasičnu glazbu mogu bilo kojem laiku pustiti. Ako ima u sebi razvijenu emociju i zrelost, njega će dirnuti ta glazba, a netko tko sluša Jelenu Rozgu može reći 'ajme grozno!' – objašnjava Laura te dodaje kako ljudi nisu upoznati sa širim područjem glazbe, a mladima nije toliko stalo do kvalitetne glazbe koliko samo do izlazaka i provoda.
'Osobno nisam neki tip od izlazaka, u biti nisam noćna ptica. Više volim dan, šetnju prirodom, vožnju biciklom' priznaje Laura te otkriva kako provodi slobodno vrijeme.
'U slobodno vrijeme vozim biciklu, volim prošetati. Imam jako puno mačaka i jednog malog psa. Izlazim u kino, kazalište. Super je što sad imamo prijenos iz Metropolitan opere u kino dvorani Visia onda je to moj izlazak subotom ili petkom. Bude ljudi. Ovisi. Ako je Buzetova ekstravagantna «Carmen», bude prepuno jer je to za širu publiku, a primjerice ako je Wagner od pet šest sati, naravno da dođu samo najizdržljiviji' zaključuje mlada Dubrovkinja.