Poštovano uredništvo,
Molimo vas da objavite reagiranje na članak „Mladom arheologu odbili uzeti životopis i poslali ga kopati i saditi povrće“, objavljen na vašem portalu 7. rujna 2012. godine, jer je u njemu navedeno niz neistinosti vezanih uz Dubrovačke muzeje, koje nanoste štetu Ustanovi i njenim djelatnicima.
Dubrovački muzeji trenutno imaju 3 zaprimljene molbe za posao u arheološkoj struci, među kojima je i ona mladića iz Župe dubrovačke, diplomiranog povjesničara i arheologa, protokolirana 16. veljače 2012. godine, u kojoj mladić moli da ga se „uzme u obzir“ u slučaju otvaranja novog radnog mjesta u njegovoj struci.
Isti se mladić Dubrovačkim muzejima obratio i 27. ožujka 2012. godine porukom na zidu službene Facebook stranice u kojoj kaže: „Zašto se malo više ne pozabavite s nezaposlenim arheolozima i povjesničarima u Dubrovniku, a ne da se moramo nakon završenog fakulteta ić prekvalificirat za zanimanja u turizmu?“, na što mu je odgovoreno kako slijedi:
„Pozicije kustosa u Dubrovačkim muzejima su popunjene. Kao što sigurno znate, kustosi su vezani za zbirke i stoga postoje ograničenja u angažmanu takvog profila djelatnika. S druge strane, Dubrovački muzeji su uvijek otvoreni za sve volontere koji bi pomogli na bilo kojem našem projektu pa ste dobrodošli kad god želite. Lijepi pozdrav!“, a što je moguće provjeriti u bilo kojem trenutku.
Tvrdnje kako su mladića „čim je ušao počeli gledati kao da je uljez koji će nešto ukrasti,“ su, dakako, stvar njegova osobnog doživljaja kojeg nije potrebno komentirati, a one da mu „čak ni osoba s kojom je pričao nije htjela pružiti ruku na početku razgovora,“ te kako je „nakon što se predstavio i iznio svoje kvalifikacije, malte ne ismijan riječima, tvoja struka je promašaj u Dubrovniku, što će nama profesor povijesti i arheolog, pa nema se ovdje što kopat, ajde ti lijepo nazad u Župu i kopaj tamo patate“ , su apsolutne izmišljotine.
Polazeći od pretpostavke da bi svaka osoba koja je diplomirala trebala znati da se o radnom angažmanu razgpovara isključivo sa kadrovskom službom i ravnateljem, a dokumenti i molbe ostavljaju u tajništvu, očekuje se da bi mladić trebao znati tko mu to nije pružio ruku i predstavio se, odnosno tko ga je konkretno ismijao i iznio tvrdnje koje spominje. Nitko drugi, dakako, nije ovlašten službeno predstavljati Dubrovačke muzeje u navedenim odnosima.
Treba napomenuti i činjenicu da Arheološki muzej Dubrovačkih muzeja svesrdno pomaže i skrbi o mladim ljudima u svojoj struci i kad nisu u stanju osigurati im radno mjesto. Tako, od otvaranja Odjela za umjetnost i restauraciju na Sveučilištu u Dubrovniku, Arheološki muzej redovito ustupa predmete na kojima studenti uče restauraciju, kao i literaturu za seminarske radove, a studenete uključuju i u pedagoške radionice za osnovnoškolce. Diplomiranim povjesničarima i arheolozima se, za potrebe stučnih radova i znanstvenog usavršavanja, omogućuje rad u biblioteci Arheološkog muzeja, kao i kopiranje potrebnih članaka, te im se daju na uvid podaci o arheološkim istraživanjima, kao i omogućuje uvid u muzejsku fototeku.
Diplomiranim arheolozima koji pohađaju postidiplomski studij daje se na uvid arheološki materijal pojedinih razdoblja, kao i sva potrebna pomoć za stjecanje zvanja.
Nažalost, Dubrovački muzeji nisu u stanju zaposliti sve diplomirane arheologe, kao što ni Portaloko nije u mogućnosti zaposliti sve diplomirane novinare.
S poštovanjem,
Pavica Vilać, ravnateljica Dubrovačkih muzeja
Liljana Kovačić, voditeljica Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja