Pokušajte zamisliti situaciju u Americi i tamošnju proslavu Dana zahvalnosti i trijumfa nad britanskom krunom u američkom ratu za nezavisnost ( 1776. – 17783. ), sada kada ste i to zamislili pokušajte zamisliti američkog predsjednika koji se i danas, 250 godina nakon rata za nezavisnost, ne bi sjetio Georgea Washingtona, vojskovođe i političara koji je vodio Ameriku prema nezavisnosti.
Ovo je već nemoguće zamisliti, Obama se svaki drugi dan ljubi sa svojim prethodnikom Bushom, iako je ovaj vodio nekoliko osvajačkih ratova, naši vlastodršci, uz blagoslov medijskih ratnih profitera, bivšeg vrhovnog zapovjednika hrvatske vojske u Kninu, na Dan pobjede, nisu ni spomenuli, a upravo je Tuđman dao zapovijed da se krene u Oluju i oslobađanje zemlje. Nevjerojatno, pa čak i za Hrvatsku.
Naravno da se ovdje radi o klaunovima koji, nažalost, nisu nimalo smiješni, nego su, dapače, veoma opasni, baš kako je Milanović rekao tijekom svog govora u Kninu dok je prekidan gromoglasnim zvižducima. Ne može, koliko god se neki trudili, Milanovića i Josipovića oprati činjenica za ovakav skandal da se radi o ratnim kukavicama koje ne mogu imati onakav senzibilitet za pobjede hrvatske vojske u nametnutom ratu kakav imaju hrvatski branitelji. Zar se kukavice nisu mogle barem malo pokušati oprati za svoj kukavičluk tako što će barem u Kninu reći istinu?
Što, nakon svega, preostaje hrvatskom narodu osim Čavoglava i Marka Perkovića Thompsona? Naime, zar sada nije potpuno jasno zašto narod hrli u spomenuto mitsko mjesto Dalmatinske Zagore? Kamo bi dalje? U Knin? Da, ali u Kninu, kraljevskom gradu, ratne kukavice pišu neke nove stranice hrvatske povijesti – krivotvorinu. Lijepo je bilo vidjeti generale Gotovinu i Markača u Kninu, oni su među najzaslužnijima da spomenuti grad danas diše punim plućima slobode, međutim, nakon svega ništa maje ne bi bilo lijepo da spomenuta gospoda generali dođu u Čavoglave, s obzirom kako su Čavoglave jedini slobodni plamen slobode koji su upalili hrvatski branitelji i Marko Perković Thompson prije mnogo godina i koji danas, više no ikad, svijetli punim sjajem, sjajem kojim samo sloboda, bez režimskog diktiranja, može svijetliti.