REZULTATI TUĐMANOVE POMIRBE: Titov gardist na Pantovčaku, a Titov omladinac na čelu HRT-a

Hrvatska ima sada za predsjednika bivšeg Titovog gardista koji nikad nije priznao da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije, nego se po uputama svojih sponzora personificiranih u britanskom Srbinu dr. Dejanu Joviću ovdje dogodio građanski rat u kojemu su svi podjednako krivi i u kojemu nema naplate ratne štete.

Da bi taj Josipovićev koncept dobio čvršću medijsku potporu u najvažnijem sredstvu priopćavanja kakva je Hrvatska radiotelevizija za novog Glavnog ravnatelja Hrvatski sabor izabrao je ni manje ni više nego posljednjeg Titovog omladinca.

Goran Radman je nakon smrti diktatora kao predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije primao štafetu što se trčala u čast maršala, ali ne samo to, nego je on uoči raspada federacije bio posljednji direktor Televizije Zagreb koja se u doba komunizma nije smjela zvati „Hrvatska radiotelevizija“..

Kad se postavi pitanje kako je to uopće moguće, onda odgovor treba tražiti u posljednjih desetak godina hrvatske političke zbilje i prakse. Kad je nakon smrti predsjednika Tuđmana na vlast došao tandem Mesić-Račan bilo je jasno da će nova garnitura nastojati ideološki učiniti korak nazad.

Prije svega, iako je narod masovno odao počast prvom predsjedniku Republike, isto je glasačko tijelo kaznilo HDZ zbog niza grešaka počinjenih ne u stvaranju Republike Hrvatske nego u njezinoj poratnoj stabilizaciji i funkcioniranju, počevši od kriminalne pretvorbe i privatizacije, nedemokratskih postupaka, pa i popuštanja međunarodnoj zajednici što je dovelo do izručenja hrvatskih generala Tribunalu u Haagu. Komunistički aparatčik Ivica Račan promijenio je Ustav dajući nakon Tuđmanovog polupredsjedničkog modela naglasak na izvršnu vlast, tako da je predsjednik vlade dobio kancelarske ovlasti, ali je predsjednik države zadržao nadzor nad vojskom i obavještajnim službama.

Nakon poraza Račanove koalicije i ponovnog vraćanja HDZ-a na vlast Ivo Sanader je dodao novo poglavlje sveopćoj korupciji, a da su to ovce, odnosno članstvo HDZ-a poslušno odobravale, jer stranka jednostavno nije demokratski funkcionirala i vodila se faraonski da bi konačno dospjela zajedno sa svojim šefom na optuženičku klupu. Jadranka Kosor bila je totalno nesposobna da kao epizodist bilo što popravi, ali je ipak u tom razdoblju Hrvatska primljena u NATO i potpisali Pristupni sporazum s Europskom unijom, prije svega jer je to bio interes te dvije moćne međunarodne organizacije.

U posljednjih desetak godina održana su dva izbora za predsjednika Republike pri čemu je Mesić prijevarom u Državnom izbornom povjerenstvu izigrao Borisa Mikšića, a nakon toga su kao fiktivni neovisni kandidati Nadan Vidošević i Dragan Primorac poslužili da beskrvni ali poslušni profesor s Pravnog Fakulteta u Zagrebu vlasnik sedam stanova i više nekretnina, što ni jedan medij nije stavio pod povećalo, postane novi predsjednik Republike.

U prvoj polovici mandata on je dokazao nizom poteza i izjava, osobito u politici prema agresorskoj Srbiji, da je instaliran na čelno mjesto u državi kako bi provodio politiku onog dijela međunarodne zajednice koja kad već mora prihvatiti Hrvatsku kao punopravnog međunarodnog subjekta nastoji je ugurati u neku novu balkansku asocijaciju pod imenom

Zapadnog Balkana. Nije bitno što je za Ivu Josipovića glasovalo samo 29,7 posto od ukupnog broja birača, tu su uvijek pri ruci PR agencije koje napuhavaju njegov rejtnig u javnosti do nepojmljivih 80 posto, a tu je pri ruci i Hrvatska radiotelevizija koja je i za vrijeme HDZ bila pod kontrolom jugonostalgičarskih i zapadnobalkanskih urednika i novinara.

U procesu pristupanja Europskoj uniji hrvatska se politička klasa jednostavno oglušivala na primjedbe iz Bruxellesa koje su se odnosile na politički utjecaj pri biranju vodećih ljudi u glavnoj medijskoj kući HRT-u. Zato je Zakon o HRT-u mijenjan čak 12 puta, ali uvijek nadopunjavan člancima koji će osigurati političku kontrolu nad HRT-u.

Tako se dogodilo da je i prilikom ovog izbora politika odigrala svoju ulogu,a osobito predsjednik Josipović kojemu je jako stalo da zadrži političku kontrolu nad glavnim državnim medijem. To se uostalom vidjelo i u posljednjim obimnim smjenama urednika i novinara, pa čak i lektora na Hrvatskoj televiziji i radiju, jer su nepočudne urednike i novinare smijenili podobni urednici i novinari, poput Zorana Šprajca, Sanje Mikleušević Pavić, Danka Družijanića, Marija Harapina, Elizabete Gojan i cijele bulumente podobnih novinara, ali novinarskih šarlatana i amatera.

To se uostalom najbolje vidjelo u intervjuu što ih je jedan od podobnih Danka Družijanić vodio nakon te smjene s predsjednikom Josipovićem koji je bio degutantno dodvornički prema predsjedniku Republike.

I sada kad je Hrvatski sabor s uvjerljivom kukurikavskom većinom potvrdio Gorana Radmana za Glavnog ravnatelja HRT-a, uz protivljenje hadezeovaca, potpuno je jasno da iza tog formalnog imenovanja stoji glavom i bradom Ivo Josipović, jer je u prvoj izjavi nakon Radmanovog izbora naglasio da vjeruje u njega s obzirom na njegovo iskustvo i sposobnosti.

Tu je predsjednik Josipović potpuno u pravu, jer kao što on kao Titov gardist provodi politiku koja ne odgovara interesima države i njezinih građana, sasvim sigurno može računati da će prvi Titov omladinac svoje iskustvo iz komunizma i bivše TV Zagreb nastojati primjenjivati na novoj funkciji za koju je unaprijed znao da će biti izabran, jer je prije dva mjeseca podnio ostavku na mjesto dekana VERN-a.

To što vodeći novinski komentatori, poput Ivanke Tome u „Večernjem listu“ stalno ponavljaju kako je njegovo iskustvo kao predstavnika Microsofta za Hrvatsku osobito važno nema nikakve veze s funkcijom koju je Goran Radman dobio na čelu vodeće medijske kuće u Hrvatskoj.

U svakom slučaju svi oni koji su glasovali za Kukuriku koaliciju, ali i za predsjednika Josipovića mogu biti zadovoljni, jer je ideološki krug zatvoren, a Hrvatska, prije svega njezina tobožnja ljevica, još jednom demonstracijom neokomunizma uporno želi pokazati da u Hrvatskoj Berlinski zid još nije srušen./Vjekoslav Krsnik/

Predsjednik:

Vukšić, Branko

Potpredsjednik:

Bernardić, Davor

Članovi:

Banić, Martina

Beus Richembergh, Goran

Blažeković, Boris

Glavak, Sunčana

Kregar, prof. dr. sc. Josip

Lučin, Šime

Matušić, Frano

Mesić, mr. Jasen

Račan, Ivan

Rimac, mr. sc. Damir

Tomić, dr. sc. Damir