Piše: Dr. Boris Sokal, spec. med. rada
Domaći tisak piše: U Češkoj se otrovalo metil-alkoholom tridesetak ljudi. Zatim: Štedne žarulje su otrovne. Ili: U Jadranu ulovljena najotrovnija riba na svijetu. Od kada je stvoren prvi čovjek na zemlji, pa sve do danas, milijuni i milijuni ljudi su pretrpjeli neko od otrovanja, često sa smrtnim ishodom. Otrovanja nastaju ili zbog neznanja (nenamjerno), ali i namjerno. Namjerno je samoubojstvo. Tu su i prinudna trovanja: Smrtne kazne, ratni bojni otrovi. Postoji još jedna vrsta otrovanja, reklo bi se namjerna. U razne prehrambene i slične kemijske proizvode, stavljaju se tvari sumnjivog učinka na zdravlje. Cilj je popraviti „kvalitetu robe“, kako bi se što bolje prodala i što više zaradilo. Što je zapravo otrov? Definira se kao tvar koja dospijeva u organizam, te stupa u fiziko-kemijskom smislu u dodir s tkivima organizma i enzimima, izazivajući poremećaj normalnih životnih funkcija (bolest ili smrt). Ipak definicija je prilično složena.
Nap., neke tvari su otrovne za čovjeka, a za životinju nisu (velebilje). Stupanj otrovnosti, također ovisi o količini, koncentraciji, načinu unošenja otrova i otpornosti organizma. G. Raspučin, na ruskom carskom dvoru, poznat po nekakvim „hipnotičkim“ moćima, ali razvratnik i pijanac, kada se počeo miješati u politiku, ruski velikaši su ga htjeli maknuti s ovog svijeta. U vino su mu stavili cijanovodičnu kiselinu. No, bez učinka. To je izazvalo zaprepaštenje. A zapravo otrovna cijan- kiselina je stajala u otvorenoj boci, hlapila i ishlapila. Raspučin ostao živ. Broj otrovnih tvari u okolišu je ogroman. Sve može biti otrov. „I ništa nije tako maleno da ne bi moglo biti otrov.“ Broj i količina otrovnih tvari naglo se povećala s razvojem kemijske industrije. Danas se poljodjelstvo ne može zamisliti bez pesticida. Pesticidima (tekući, plinoviti, kruti) tretira se tlo, korov, list, plod. Ne postoji ni jedna poljoprivredna kultura koja nije „omirisala“ otrovnu tvar. No pesticidi su opasni prije svega za proizvođače, distributere, za one koji ih primjenjuju u gospodarstvu, i konačno za potrošače. A prehrambena industrija pak, u svoje gotove proizvode i poluproizvode gura raznorazne konzervanse, pojačivače okusa, umjetne boje i sladila, stabilizatore, emulgatore, učvršćivače, etc. Kupac mora biti oduševljen izgledom i trajnošću, mesnih narezaka, sireva, majoneza, pudinga, krema, pašteta, mesnih doručaka, mesnih proizvoda, tjestenine, etc. Tijekom specijalizacije, zapamtio sam kako natrijev nitrit-konzervans (meso, sir), u kiseloj želudčanoj sredini prelazi u nitrozoamin, a taj je „okidač“ za rak. Do koje granice može ići ljudska bezobzirnost i pohlepa, govori primjer iz Kine (već je pisano): U mlijeko je stavljana plastična masa melamin, radi „gustoće“, a u brašno vapno , radi svjetlije boje i težine. Kada se otrovalo nekoliko stotina tisuća ljudi, kada je umrlo tisuće djece ili završilo na hemodijalizi, odgovorni su osuđeni na smrt-strijeljanjem.
Davno, u starom Rimu kisela vina ili mošt, kuhali su posudama premazanim olovnim spojevima. Olovo i njegovi spojevi su vrlo otrovni. (Olovni acetat je slatkast). I vino je postalo slađe. Nedavno, članak u novinama: „Saturnismus potkopao rimsko carstvo.“ Naime, uživajući u slatkastim vinima bogata olovom, rađala su se psihofizički degenerirana djeca. U medicini za trovanje olovom, reče se „saturnismus“ (planeta Saturn je prikazana kao olovni vrč). Ali, gdje su dokazi za trovanje olovom onog doba? Otkriveni su prije nekoliko desetaka godina. Ovako: 79 godine iza Krista, stanovnike u okolini vulkana Vezuv pogodila strašna nesreća uslijed njegove erupcije. Građani Pompeja-Pompejanci nisu uspjeli izbjeći smrtonosni oblak pepela, prašine i užarenog kamenja. A građani Herkulanuma, pokušali su pobjeći u obližnju luku i pobjeći brodicama. Nažalost, nisu stigli. Zasula ih vulkanska prašina, pa blato što se u žestokoj kišnoj oluji, nakon eksplozije vulkana survalo na grad i luku. Puno stoljeća kasnije, otkopani su na tom mjestu ljudski kosturi. Uslijedila je njihova analiza. Otkrivena je velika količina olova u kostima. Zato mnogi misle kako je to od vina „obogaćenog“ olovom. To je pretpostavka. A moglo se dogoditi, kako su tijekom erupcije stanovnici dok su bježali, udisali ogromne količine prašine i plinova, obogaćenih olovom. Olovo voli kosti. Tamo se uvijek „deponira“, putem krvi. Opisujući tako, različite izvore otrovanja, nemoguće je izbjeći farmakološku industriju. No, o njoj je već dovoljno pisano, pisano je o nepotrebnim cjepivima, o lijekovima koji su povučeni s tržišta zbog njihove dokazane štetnosti, etc. A kozmetička industrija propagira: „Izbjegavajte sunce, ali ako se morate izlagati, koristite kreme sa visokim učincima faktora protiv UV zračenja. Moramo i mi zaraditi! Ako dobijete alergiju kože od kreme, onda je to od sunca, a ne nje“, uporna se ponavlja. Put unošenja otrovnih tvari u organizam je trostruk: Udisanjem, kroz kožu i putem probave. Najopasnije i najbrže otrovanje je udisanjem. Površina plućnih alveola je veličine nogometnog igrališta. U USA. je jedno vrijeme bila u modi smrtna kazna u plinskim komorama sa cijanovodikom. Vrlo otrovan plin, koji smrtno djeluje za nekoliko sekundi. Sada je egzekucija modernizirana: Smrtonosna igla.
Treba sličiti medicini! Osuđenik se čvrsto zaveže za krevet. Uštrca mu se omamljujuće sredstvo. Potom jedno drugo, koje zaustavi rad srca. U cavtatskom akvatoriju uhićena je najotrovnija morska riba. Prekrasnog naziva: „Četverzupka napuhnjača.“ Meso sadrži otrov tetrodotoksin. Nekoliko desetina puta otrovniji od cijanida. A u Češkoj se, piše tisak, otrovalo 30 osoba s metilnim alkoholom. Žestok otrov. Upakiran u prekrasnu ambalažu. Dobiva se destilacijom drveta, a ima ga i u nekim vrstama grožđa. Služi i kao gorivo za trkaće automobile. U organizmu se pretvara u mravlju kiselinu i formaldehid. Organizam je jako „zakiseljen“. Vid slabi, i nastupa sljepilo. Pa smrt! A onda kao točka na i, novinski članak: Štedne žarulje otrovne (Zbog štednje el. energije, EU ih je odavno uvela u upotrebu). Navodno stjenka žarulje isparava otrovne plinove. Pa u njenoj unutrašnjosti ima neznatno žive (Ima je i toplomjer). Živa je otrovna samo kada isparava ili se udiše se u većoj koncentraciji s prašinom. Vjerojatno je na skladištima ostala značajna količina neprodanih žarulja sa žarnom niti. Svi postojeći otrovi mogu se podijeliti u 11 skupina . Ukratko: Otrovi što blokiraju enzime disanja, pa holinesterazu, zatim blokatori hemoglobina, pa oni što oštećuju stvaranje krvnih stanica, pa oni što razlažu krv, što oštećuju krve sudove, pa truju mozak i moždinu, pa jetru, pa bubrege. Onda skupina koja oštećuje kosti. A deset skupina su otrovi što oštećuju kožu i sluznice Jedanaesta skupina su tzv. zagušljivci. Nisu to pravi otrovi, ali svojom nazočnošću, potiskuju kisik. 17% kisika u zraku ( norm. 21%), gasi se šterika. Postoji ustvari i dvanaesta skupina otrova: To su „riječi.“ „Riječi su otrov od kojih potiče svako zlo.“ „Ima ljudi koji pod laskavom i sjajnom vanjštinom kriju u sebi otrov.“ U zla čovjeka, otrov je u cijelom tijelu. U škorpiona je samo u repu.
P.S. „S plemenitim i mudrima prijateljstvo veži! Od hulja i luda tisuć milja bježi! Dade li ti pametan OTROVA, popij ga! Za nektarom iz ruke prostaka ne teži! ( perzij. pjesnik Omar Hajjan, prije tisuću godina)