Partizanski zločini jeziv su i nečovječan čin za kojega nikada nitko nije odgovarao, a iza kojega su osgtale masovne grobnice, od kojih su neke tek nedavno otkrivene. Upravo se stoga o takvim zločinima mora i treba progovarati kako bi ih se sačuvalo od zaborava, ali i kako bi se izborili da se takvi činovi više nikada ne ponove. Nedavno otkrivena masovna grobica na Novom groblju u Vrgorcu, nastala je koncem siječnja 1945. godine, a u njoj se nalaze ostatci triju ženskih osoba. Riječ je o tijelima Jele i Mare Luburić iz sela Čalića smještenog u općini Čitluk, ali i o tijelu Stane Nizić iz sela Lisice u općini Ljubuški. Prema kazivanju članova obitelji, Jela i Stana bile su u visokom stadiju trudnoće. O njihovoj sudbini nedavno je progovarao i portal Hrsvijet. Jela Luburić, rođena Kvesić, supruga Markova te njezina susjeda Mara Luburić dvije su žene iz Čalića. Sredinom siječnja 1945. partizani su ih uhitili na brežuljku iznad sela te odveli prema Ljubuškom. Nekoliko dana kasnije viene su u zatvoru OZN-e u Ljubuškom, a da je to tako potvrdilo je nekoliko osoba među kjima i pokojni fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani.
Partizani i četnici skupa slave- Moja mama Jela i strina Mara Luburić su prema kazivanju starijih članova obitelji toga dana otišle iznad sela kako bi priskrbili nešto drva za ogrjev i više se nisu vraćale. Kasnije smo doznali da su u pratnji jednog partizana odvedene prema Ljubuškom. Strina je naime uspjela utrčati u jednu kuću u Ograđeniku i zatraziti nešto hrane što je, uz informaciju kako su viđene u zatvoru u Ljubuškom i nedugo zatim ubijene na Novom groblju u Vrgorcu, jedino što znamo o njihovoj sudbini, kazala je za Hrsvijet danas 74-godišnja Ana Luburić, kći Marina, koja posljednjih godina živi u Mostaru. Među stanovnicima se govori kako su partizani iz određenih razloga željeli ubiti Jelu, ali Mara se od nje nije željela razdvojiti pa su poveli i nju. Umjesto stvarnih razloga, partizanski su odborncii nakon nestanka ispričali svoju priču te konstataciju da su njih dvije uhićene pod optužbom da su bile ustaški kuriri i da su ustađana
- Moja mama je bila „trećarica". Nosila je „pasić" oko pojasa, isti onakav kakav nose i fratri, pa stoga smatramo kako je to bio temeljni razlog zbog koga su odvedene- smaztala je Ana. Sablasna je činjenica da je iza ovih dviju žena ostao šestero djece. Anina majka imala je samo nju i sestru, ali nosila je treće dijete. Njezina strina Mara imala je četvero djece. Na partizanskim položajima u brdu Trtle tad je bila 4. Dalmatinska brigada, čiji je brigadni stožer predvođen zapovjednikom Ivanom Gaćom stolovao u Čitluku. Ali valja imati na umu da su na tom području djelovale postrojbe KNOJ-a, podređene OZN-i, ali i represivne partizanske skupine podreene Komandi mjesta Ljubuški na čijem je čelu bio Marijan Primorac, ali i Komandi područja za zapadnu Hercegovinu kojom je upravljao Azis Kudra iz Čapljine, bivši zamjenik komandira čete 11. dalmatinske brigade.
Dijelovi njemačke snage iz sastava 369. Divizije i ustaško-domobranske snage iz sastava 9. Hrvatsko goranske divizije koncem siječnja 1945. Izveli su operaciju Bura u kojoj su partizanske postrojbe s Širokog Brijega, Čitluk, Ljubuškog i Čapljine potisnuli prema Metkoviću i Vrgorcu. O tome u memoarima progovara Jure Galić tadašnji partijski sekretar Okružnog komitta koji kazuje kako je u tom metežu OZN-a i Okružni komitet KPJ za zapadnu Hercegovinu naredio evakuaciju partizanskioh institucija iz Ljubuškog, a tako i zatovra OZN-e u kojem je bilo zatočeno 40-ak civila. Također, navodi kako je on u to vrijeme bio na Vučipolju kod Posušja gdje je s Petrom Lekom prikupljao obavještajne podatke nužne za konačni partizanski napad na Široki Brijeg. U Lisicama, selu općine Ljubuški doznati se može identitet Stane Nižić, još jedne nevine žrtve i žene od oko 30 godina. Ne znajući što se događa nesretna Stana vodila je mazgu, žureći kući u strahu od pucnjave koje se čula prema Ljubuškom. Tako je naišla na naoružanu partizansku pratnju koja je zarobljenike iz Ljubuškog vodile prema Vrgorcu. Partizanima je trebala mazga, a Stana svoju nije dala te su je uhitili i priključili koloni. No, i Stana je bila u visokom stadiju trudnoće. U tom kraju dugo se spominjalo ime Zaima Konjihodžića koji je pucao u trudnu Stanu. Iz elaborata dr. Mihe Kreka o zločinima KPJ koji je u svibnju '45-te dostavljen britanskom veleposlaniku u Vatikanu očito je kao se pripremala čistka narodnog neprijatelja. Spominju se tu Pokrjinski odbori NOP-a i Okružni komitet KPJ za Zapadnu Hercegovinu, čiji je član bio Galić, kao dio partizanskgo tijela koja su pripremala popise za likvidaciju.
- Ovaj organ Komunističke partije sastavio je popis svih sumnjivih i opasnih elemenata s tog područja koji su trebali biti eliminirani i ubijeni. Među njima se nalazilo 160 katolika – laika iz Čapljine i Ljubuškog: trgovaca, seljaka i drugih civila. Na popisu su se našla i imena svećenika i 44 franjevca. Laici su ubrzo masakrirani: 60 u Čapljini, 58 u Ljubuškom. Pojedini su pobjegli ili su izbjegli uhićenje od strane komunističke policije. U pogledu svećenika narodnooslobodilački odbor odlučio je da odluka o njihovoj sudbini bude odgođena do zauzimanja Mostara. Takva odluka bila je posljedica činjenice da su partizani smatrani ubojicama svećenika: masakr svećenstva mogao je izazvati otpor protiv partizanske vlasti - kazuje se u elaboratu.