Saborskom Odboru ne vjeruje ni njegov predsjednik, pročitajte izdvojeno mišljenje SDP-a

Naime, SDP-ovci Igor Dragovan i Dino Kozlevac, pod vodstvom Ranka Ostojića, imali su izdvojeno mišljenje, napisano na tri kartice teksta (koje će PortalOko uskoro objaviti u cijelosti), koje je napravljeno na osnovu citata iz dokumentacije slučaja, no budući da u Odboru nemaju većinu, nemaju ni mogućnost da se njihovo mišljenje konkretizira u nekakvu ne-daj-Bože odluku. Takva čast pripada onom većinskom dijelu Odbora, koji svoje odluke ne mora pravdati.

MUP je proveo unutarnju kontrolu, koja je završila s očekivanom izjavom: "Sve je u redu", dok u DORH-u, s druge strane, negiraju da su ikad policiji naložili istragu protiv Slavka Linića, kao što je to na samom početku ustvrdio ministar Tomsilav Karamarko. Sumnju potpiruje i činjenica da se predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić, inače nekadašnji ravnatelj policije, ne slaže s odlukama Odbora, odnosno smatra da je neujednačenost izjava u DORH-u i MUP-u dobar nagovještaj kako se iza zastora krije puno opsežniji problem, koji će biti otkriven tek kad se interpretacije sviju "istraživača" napokon usuglase.

Izdvojeno mišljenje SDP-a donosimo u cijelosti:

Izdvojeno mišljenje temeljem usvajanja zaključaka na sjednici Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, održane 09. lipnja 2011.

1. Navod Slavka Linića da je 16. svibnja 2011.g. na službenim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova objavljeno da je Policijska uprava Primorsko-goranska postupala po zaprimljenom zahtjevu Županijskog državnog odvjetništva iz Rijeke, kojim je policiji naloženo obavljanje nekoliko obavijesnih razgovora vezano za nabavku oružja tijekom 1991. za potrebe naoružavanja teritorijalne jedinice obrane Rijeka, a koju informaciju su kasnije prenijeli svi mediji u Hrvatskoj, nadzorom u Ministarstvu unutarnjih poslova i razgovorima u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske kao iz pribavljene dokumentacije utvrđeno je da su u priopćenju navedena dva netočna podatka:
1.    Policija nije postupala po zahtjevu Državnog odvjetništva koje također nije naložilo izvide policijskoj upravi Primorsko-goranskoj
2.    Anonimni podnesak Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj uputilo je Ravnateljstvo policije u rad sa obvezom povratnog izvješćivanja što je izostavljeno u MUP-ovom priopćenju.

Ovakav zaključak temeljen je na izjavi glavnog državnog odvjetnika da nisu naložena nikakva postupanja i da je naglašeno da policija ocijeni navedeni anonimni podnesak koji nema značaj kaznene prijave. Također da Državno odvjetništvo nije imalo interesa za postupanje te je zamjenik Županijskog državnog odvjetništva prepustio policiji da u skladu sa Zakonom o policijskim ovlastima ocijeni navedeni  anonimni podnesak. Kad Državno odvjetništvo traži postupanje policije pismena su sasvim drugačijeg karaktera, u njima se navodi točno s kim da se obave razgovori, u koju dokumentaciju da se izvrši uvid te se dogovaraju radni sastanci sa policijom (predmet od 21. veljače, broj: 511-09-13-714/11 u kojem je samo navedeno da je zaprimljeno posebno Izvješće Policijske uprave Primorsko-goranske te da je potrebno ocijeniti i sa ocjenom policije postupiti sukladno člancima Zakona o policijskim poslovima i ovlastima). 15. ožujka Županijsko državno odvjetništvo iz Rijeke je od policije zatražilo povratnu informaciju o izvršenoj ocjeni, iako je predmet mogao biti „zatvoren“ odmah nakon zaprimanja dopisa od policije. Tijekom razgovora u Državnom odvjetništvu naglašeno je da se policija često poziva na naloge kojih nema (kao što je to slučaj da su se u riječkoj policiji pozvali na navodni nalog o izuzimanju dokumentacije u gradskoj upravi od 26. svibnja 2011.g. iako ni tada nije postojao nalog županijskog državnog odvjetnika za poduzimanje takvog izvida).

Stoga su netočni navodi iz nalaza unutarnje kontrole Ministarstva unutarnjih poslova da je Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci svojim dopisom naložilo Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj da provede potrebne mjere i radnje u svrhu provjere točnosti navoda iz anonimnog podneska. Također postupanje policijskih službenika kao i suradnja sa Županijskim državnim odvjetništvom Rijeka povodom provjere točnosti navoda o spornom anonimnom podnesku nije bila u skladu sa propisima kojima se regulira rad ove službe.

Protokol o suradnji Državnog odvjetništva tijekom predkaznenog (predistražnog) i kaznenog postupka u članku 18. regulira, u stavku 1. kad organizacijska jedinica policije primi prijavu ili otkrije počinitelja teškog kaznenog djela nakon obavijesti državnom odvjetniku poduzimat će samo one radnje kod kojih postoji opasnost od odgode, a u svezi sa svim drugim radnjama postupat će po dogovoru sa državnim odvjetnikom ili po njegovom zahtjevu ili uputama. Također policija može prilikom izvješćivanja državnog odvjetnika tražiti sastanak  radi upoznavanja državnog odvjetništva sa predmetom i daljnjim postupanje.

Kako nije bilo ni naloga ni koordinativnih sastanaka policija je postupala bez naloga, bez zahtjeva i uputa državnog odvjetnika što je dopušteno temeljem zakona, ali se u konkretnom slučaju ne mogu pozivati da je županijski državni odvjetnik takve naloge izdavao.
U priopćenju Ministarstva unutarnjih poslova od 16. svibnja 2011.g. izostavljen je podatak da je Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj anonimni podnesak uputilo Ravnateljstvo policije s obvezom povratnog izvješćivanja kao predmet koji svojim sadržajem ne zahtijeva prioritet u svrhu provjere točnosti navoda u odnosu na druga tome slična saznanja. Izostavljanjem takvog podatka i inzistiranjem da se postupalo po zahtjevu Županijskog državnog odvjetništva javnost je krivo informirana. Takvo postupanje ne može se pravdati nerazrađenim i nedovoljno sinhroniziranim modelom obavješćivanja glasnogovornika Ministarstva unutarnjih poslova o događajima o kojima se priprema priopćenje za javnost kao što je navedeno da se dogodilo u konkretnom slučaju u Izvješću unutarnje kontrole Ministarstva unutarnjih poslova radi čega je navodno glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova u javnost izašao sa točnom, ali nepotpunom informacijom.
Postupajući po nalozima svojim rukovoditelja glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova upravo je svojim priopćenjem pokrenuo medijsku kampanju u kojoj je Slavko Linić  bez zaštite identiteta povezan sa istragom o navodnom ratnom profiterstvu.

Naime, bez obzira da li su izjave Slavka Linića koje su prethodile reagiranju Ministarstva unutarnjih poslova od 16. svibnja 2011.g. bile neprimjerene zakon ne dopušta javno objavljivanje podataka kojima se može diskreditirati određena osoba već se ti poslovi moraju obavljati na način kako se najmanje zadire u prava i slobode čovjeka, a postiže se svrha obavljanja policijskih poslova (članak 5. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima). Također, nadležna tijela dužna su poštivati članak 174. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku koji jasno određuje da pri prikupljanju obavijesti odnosno davanju podataka se mora postupati obzirno, pazeći da se ne naškodi časti i ugledu osobe na koju se podaci odnose.

S obzirom da se u iskazima tijekom nadzora u Ministarstvu unutarnjih poslova tvrdilo da se radi o eventualnim sumnjama na koruptivna kaznena djela postupanje mora biti tajno i policija nije smjela izlaziti u javnost sa takovim podacima, iz razloga što su takvi podaci definirani kao službena tajna.

Zakon jasno određuje da se podaci o istovjetnosti osoba protiv kojih se podnose kaznene prijave predstavljaju službenu tajnu, a članak 23. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima jasno određuje da policija u prikupljanju, obradi, pohrani i korištenju podataka mora posebno skrbiti o zaštiti osobnih i drugih podataka, o njihovoj tajnosti i povjerljivosti. Tim više se o anonimnom podnesku koje nije niti anonimna kaznena prijava niti kaznena prijava podnesena od policije sa podacima se nije smjelo izlaziti u javnost.

Ministarstvo unutarnjih poslova je iznoseći netočne podatke u priopćenju od 16. svibnja 2011. zastupnika Slavka Linića izložilo je nepotrebnoj medijskoj kampanji. Suprotno nedvosmislenom zaključku Ravnateljstva policije kako je Državno odvjetništvo izdalo nalog o poduzimanju kako navode pobliže nedefiniranih policijskih izvida, nakon razgovora u Državnom odvjetništvu i pribavljanjem konkretnih primjera kako izgleda zahtjev Državnog odvjetništva upućen policiji može se ustvrditi da policija nije imala nalog Županijskog državnog odvjetništva te da im nisu taksativno navedeni izvidi niti je Državno odvjetništvo slalo požurnicu  Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj.

2. Navodi iz predstavke Slavka Linića da su čelnici Ministarstva unutarnjih poslova temeljem  anonimnog podneska nastavili sa zlouporabama na sastanku Ministarstva unutarnjih poslova, predstavnika ravnateljstva policije i glavnog državnog odvjetnika održanog 18. svibnja 2011.g. čija tema je bilo postupanje policije i državnog odvjetništva po anonimnim prijavama i da se na sastanku raspravljalo o njegovom pojedinačnom slučaju što smatra neuobičajenim i nedopuštenim. Ovaj navod negirali su i ministar unutarnjih poslova gospodin Karamarko kao i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Međutim, u priopćenju Ministarstva unutarnjih poslova od 18. svibnja 2011.g. glasnogovornik ministarstva je rečenicom „Slijedom iznijetog policija je ovlaštena i dužna dovršiti postupanje po anonimnoj prijavi koja se odnosi na nabavku oružja iz 1991.g. u Rijeci te o rezultatima obavijestiti nadležno Državno odvjetništvo“, dao povoda da Slavko Linić drži da je upravo na tom sastanku raspravljano o njegovom slučaju, jer u protivnom se u priopćenju sa sastanka ne bi navodio konkretan slučaj. Navedena rečenica iz priopćenja ponovo ukazuje na nerazlikovanje anonimnog podneska od anonimne prijave kao i navođenje policijskih ovlasti koje bez obzira da li postoji ili ne nalog državnog odvjetnika policija može poduzimati i prikupljati podatke o počinitelju. Upravo povod navedenog sastanka su bili predmeti u kojima se policija poziva na naloge kojih nema (kao što je navedeno i za konkretni slučaj) i na temu zašto policija tvrdi da ne može postupati bez naloga kad po tvrdnjama Državnog odvjetništva nema za to zapreka, tj. da može postupati bez obzira da li je dat nalog ili ne od strane Državnog odvjetništva, jer je policija tijelo koje otkriva počinitelje kaznenih djela i podnosi kaznene prijave.

3. Pretpostavka navedena u predstavci Slavka Linića da je glavni ravnatelj policije gospodin Oliver Grbić dostavio svom prijatelju novinaru „Novog lista“ podatke o pozivanju na obavijesni razgovor više osoba kao i najavu da će Slavko Linić biti pozvan u policiju (članak objavljen pod naslovom „Policija ispituje krizni štab Rijeke o novcu za oružje“ s podnaslovom „Josip Kukuljan kazao nam je da je novac nabavljao Linić, i da je sve bilo po zakonu, i Slavko Linić će morati na policiju a prije je govorio da je tim novcem popločan Korzo“) negirana je od strane novinara „Novog lista“ Branka Škorića e-mailom  od 30. svibnja 2011.g. u kojem je ustvrdio da ravnatelj policije g. Oliver Grbić nije na bilo koji način sudjelovao u pripremi navedenog članka i da je članak utemeljen na iskazima gospodina Josipa Kukuljana i gospodin Franje Butorca. Evidentno je da je da je članak objavljen 14. svibnja 2011.g., dan nakon dostave izvješća Ravnateljstvu policije od strane Policijske uprave Primorsko-goranske.
Tijekom nadzora utvrđeno je da nitko nije do sada poduzimao radnje i eventualne provjere kako je do novinara stigla informacija o poduzetim policijskim izvidima, odnosno da nije istraženo na koji način je procurila informacija o osobama  koje su bile na obavijesnim razgovorima u policijskoj upravi Primorsko-goranskoj.

4. Zastupnik Slavko Linić u svojoj predstavci navodi da čelni ljudi Ministarstva unutarnjih poslova i Ravnateljstva policije politički djeluju, iznošenjem detalja vezanih za rad policije, a sve u cilju političkog djelovanja, a ne odgovornog rada policije i da takvim djelovanjem ravnatelj policije evidentno nanosi štetu samoj policiji i Republici Hrvatskoj kao i da u isto vrijeme ministar Karamarko svojim postupcima ometa rad Državnog odvjetništva, vrši pritisak na njega, krši ustavna načela trodiobe vlasti, a sve to u vrijeme kad se vodi bitka za zaključenje poglavlja 23 – Pravosuđe.

Kako je već navedeno iznošenje detalja o anonimnom podnesku bez potpune ocjene i utvrđene sumnje na postojanje kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti štete profesionalnom radu policije, a navod da ministar ometa rad Državnog odvjetništva, vrši pritisak na njega, krši trodiobu vlasti, negiran je od strane ministra Ministarstva unutarnjih poslova kao i glavnog državnog odvjetnika. Međutim, tijekom nadzora i razgovora utvrđeno je iz izjava čelnih ljudi da ne postoje samo koncepcijske razlike i različita tumačenja u primjeni zakona već i izraženo nezadovoljstvo Ministarstva unutarnjih poslova i policije radom Državnog odvjetništva. Uvidom u dokumente, tijekom nadzora i razgovora koji su vođeni u policiji i Državnom odvjetništvu utvrđeno je evidentno da postoji bitna razlika u postupanjima prema zaprimljenim anonimnim kaznenim prijavama ili podnescima. I ovaj slučaj u negativnom kontekstu mogao se izbjeći kad bi sva nadležna tijela postupala sukladno načinu postupanja koji se nalazi na službenim stranicama www.dorh.hr u kojima se navodi točan postupak kako postupati sa navedenim prijavama ili podnescima. Kad državni odvjetnik zaprimi anonimnu kaznenu prijavu ili drugi podnesak u kojem se navodi da je počinjeno kazneno djelo odnosno tko je počinio Državno odvjetništvo će tu prijavu ili podnesak razmotriti jednako pažljivo kao i kaznenu prijavu ili podnesak poznate osobe. Kad se radi o anonimnom podnesku koji zaprima Državno odvjetništvo, a u kojima anonimni pošiljatelji navode kako je neka osoba počinila kazneno djelo bez navođenja podataka kako to utvrditi takovi podnesci ne daju osnova za pokretanje kaznenog progona i Državno odvjetništvo po njima ne može postupati, ono ih samo može dostaviti tijelima otkrivanja kao informaciju o mogućem počinjenju kaznenog djela ili počinitelju. Državno odvjetništvo postupa samo po onim kaznenim prijavama iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo odnosno razumna vjerojatnost da će se izvidima o tome prikupiti potrebni podaci. Državni odvjetnik razmatra anonimnu kaznenu prijavu sa posebnom pozornošću, jer uvijek postoji mogućnog lažnog prijavljivanja kaznenog djela ili određene osobe kao počinitelja. Za razliku od slučaja kad prijavu podnosi poznata osoba, osoba koja podnosi anonimnu prijavu ne izlaže se opasnosti kaznenog progona, ako je podnijela lažnu prijavu pa postoji veća vjerojatnost prijavljivanja neke osobe sa ciljem nanošenja štete toj osobi ili s ciljem njezinog diskreditiranja.

Zastupnik Slavko Linić je, prije nego što je utvrđena osnovana sumnja za počinjenje kaznenog djela izvrgnut javnoj diskreditaciji temeljem anonimnog podneska i priopćenja Ministarstva unutarnjih poslova u kojima se tvrdilo da je isti povezan sa ratnim profiterstvom u Rijeci 1991.g.

Iznošenjem podataka o policijskom postupanju i istovjetnosti osobe protiv koje se provode policijski izvidi Ministarstvo unutarnjih poslova je postupalo suprotno zakonu, a nedvojbeno je utvrđeno da su netočne tvrdnje da su za navedena policijska postupanja imali naloge Državnog odvjetništva. Ovakovim postupanjem diskreditiran je  zastupnik Slavko Linić, a svrha obavljanja policijskih poslova mogla je biti obavljena bez povreda prava i sloboda koje pripadaju svakom građaninu u Republici Hrvatskoj.