Nakon Remetinca smješten je u kaznionicu u Glini. Vrlo narušeno zdravlje, polako mu se popravlja. Ali, njegova supruga Marijana kaže da je nakon dolaska Veljka u Hrvatsku naglo utihnuo čak i njezin telefon, odnosno mobitel. Više gotovo nitko ne zove, niti pita što je s Veljkom Marićem, osim iznimno rijetkih pojedinaca.
Međutim, kad smo se borili i tražili da ovaj hrvatski branitelj iz Grubišnog Polja, iz Srbije dođe natrag u Hrvatsku ni sanjali nismo da će za njega i njegovu obitelj biti „isto“, odnosno da se više ništa neće pokretati oko njegova sramotnog uhićenja i još sramotnijeg suđenja. No, kakav je bio dogovor određenih službi oko njegova vraćanja u Hrvatsku također nitko – ne zna.
Činjenica je da je zatvor u Glini mnogo bolji nego onaj u Sremskoj Mitrovici (Srbiji), ali tamo je primjerice mogao nekoliko puta tjedno telefonirati, a ovdje mu je to strogo ograničeno, pa jednom tjedno može nazvati isključivo svoju ženu ili djecu. I nikoga više.
Sjećamo se kad je Dario Kordić, kao Haaški osuđenik, bio zatvoren u Grazu (Austrija), da je mogao kontaktirati čak s nekoliko stotina prijatelja, rodbine, poznanika.
Sad je iznimno teško, još teže nego kad je bio u Srbiji, obitelji Veljka Marića. Uskoro će početi i školska godina, a njegovo troje djece trebaju nastaviti školovanje, što znače novi, uvećani financijski i drugi troškovi. A više, rekli smo, nitko ne zove, a kamoli da pita: Imate li za kruh?
Na red su došli drugi problemi, a slučaj nevinog Marića sve više pada u zaborav. Očito je da neće biti ništa ni od ponovljenog, pravičnog suđenja u Hrvatskoj, gdje bi ovaj čovjek dokazao svoju nevinost, što nije imao prigodu u Beogradu.
Ministar branitelja Predrag Matić izjavio je da postoji mogućnost da dobije i nekakvu mirovinu, ali i ako dobije to će biti ona najmanja. Međutim, njegova žena veli da bi joj nešto takvoga i te kako pomoglo. Stoga se sada sakupljaju „papiri“, pa što će od svega toga biti – vidjet ćemo. Marić još dosad nije predao molbu za pomilovanje (priča se da je to umjesto njega uradio bivši vukovarski gradonačelnik Željko Sabo?). Ali i to je „na vrbi svirala“.
Za Marića se više ne zanimaju ni razne humanitarne udruge. Sve je, kako bi rekao Matić, „prohujalo s vihorom“. A mi i dalje, ako se pogleda njegova sudska i ina dokumentacija, tvrdimo da je nevin. Osim toga, zar nije apsurd da je Marić u zatvoru, a Šešelj na slobodi, gdje u „slobodno vrijeme“ čak i bez ikakve kazne javno pali hrvatske zastave i priča kako se Srbi nikada neće odreći velike Srbije.
Već smo jednom naglasili da je Marića prigodom prelaska hrvatske granice trebalo odmah pustiti na slobodu. Srbija nađe načina da svoje istinske ratne zločince koji služe kaznu u Hrvatskoj, a koje oni i te kako dobro znaju (malo po malo) prebaciti tobože na daljnje izdržavanje kazne u Srbiju, uglavnom puste, ili u zatvoru imaju takav tretman kao da su na odmoru, a ne tamo gdje jesu.
Stoga, i sada se zalažemo da se preispita Marićeva sudska presuda, ali i da se pomogne njegovoj obitelji. Tim više što se radi o nerazjašnjenom slučaju, od njegove otmice, suđenja, drastične kazne, pa do vraćanja u Hrvatsku.