SAD možda i zaradi na spašavanju banaka!

Samo 30-ak milijardi, od ukupno 700 milijardi dolara koliko je država potrošila, piše Vjesnik, neće biti vraćeno u državnu blagajnu. Uzme li se u obzir da je rijetko koji plan američkog Kongresa bio toliko demoniziran poput državnog spašavanja banaka, bilo bi logično očekivati da će mediji dati malo više prostora činjenici da je taj isti program istekao prije tjedan dana.

Tim više što ispada da TARP (Troubled Asset Relief Program), odnosno američki program za otkup posrnulih financijskih tvrtki problematične imovine i nije bio tako loš kako je opće prihvaćeno u javnosti. »The New York Times« je nedavno objavio kako će državno spašavanje banaka na kraju ispasti mnogo jeftinije nego što su mnogi mislili 2008. godine kad je Kongres u jeku financijske krize iz drugog pokušaja izglasao 700 milijardi dolara vrijedan program.

Vjeruje li se uglednom američkom listu, samo 30-ak milijardi od ukupno 700 milijardi dolara koliko je država potrošila neće biti vraćeno u državnu blagajnu. »New York Times« ide tako daleko da tvrdi kako bi sam program na kraju mogao biti čak i profitabilan poraste li vrijednost dionica koje su prešle u vlasništvo države.
Iako se recesija u SAD-u još uvijek osjeća (bez obzira što je država službeno izašla iz nje), činjenica je da se financijski sektor potpuno oporavio i da banke vraćaju posuđeni novac poreznih obveznika. Tako je, samo radi primjera, američki osiguravajući div AIG, koji je vlada spasila od propasti, prije nekoliko dana dogovorio s ministarstvom financija način otplate državnog zajma, što znači da će država uskoro izaći iz vlasničke strukture tvrtke.

Unatoč dobrim vijestima za sve Amerikance, rijetko će se koji američki političar pohvaliti TARP-om koji je za većinu još uvijek gorka pilula. Iako su podržali program, republikancima je državno miješanje u ekonomiju od početka bilo potpuno neprirodno. Danas se oni drže kao da kriza nije postojala pa intervencija nije ni bila potrebna.
S druge strane, demokrati koji su također podržali program danas izbjegavaju spominjanje TARP-a zbog činjenice da je on bio i još uvijek jest iznimno nepopularan u američkoj javnosti. Naime, javnost je od samog početka ogorčena što se njihovim novcem spašavaju iste one financijske institucije koje su uzrokovale globalnu financijsku krizu.

I dok se zahvaljujući državnoj pomoći financijski sektor izvukao iz krize, financijska kriza prerasla je u gospodarsku krizu, tako da je kvaliteta života običnih Amerikanaca značajno pala. Stopa nezaposlenosti i dalje se kreće oko deset posto, što je pak glavni razlog općeg nezadovoljstva koje trenutno vlada u SAD-u.

Iako je razumljivo njihovo nezadovoljstvo, bilo bi pogrešno tvrditi da je TARP bio loša ideja. Kako objašnjava ugledni američki komentator Fareed Zakaria, intervencijom je država poslala jasan signal da stoji iza banaka što je ipak u jeku krize koliko-toliko stabiliziralo tržište. Osim toga, Sjedinjene Države zapale su u recesiju a ne depresiju što se vrlo lagano moglo dogoditi, dok Alan Blender, bivši potpredsjednik Američke središnje banke (FED) tvrdi kako je umjesto današnjih 10 posto stopa nezaposlenosti mogla biti 25 posto, baš kao i tijekom Velike depresije 30-ih godina prošlog stoljeća. Ljudi zaboravljaju da je u četvrtom tromjesečju 2008. godine američki realni BDP pao šest posto i da je izgubljeno čak 1,7 milijuna radnih mjesta. Banke o kojima danas ovisi cijeli biznis bile su na koljenima, krediti se više nisu davali, tvrtke su propadale i državna intervencija poput TARP-a bila je nužna.

Sporni bonusi menadžerima

I u tom programu, doduše, učinjene su neke pogreške, pa će neki danas reći kako se on trebao ograničiti samo na banke, a ne i na, primjerice, automobilsku industriju. Javnost je bila posebno ogorčena na daljnje isplaćivanje bonusa menadžerima, što je svakako bilo nemoralno. Iako će neki kritičari reći kako se prikazivanjem TARP-a kao profitabilnog programa daje iskrivljena slika, jer je država potrošila još mnogo novaca za neka druga spašavanja koja nisu u TARP-u, može se zaključiti da se program sam po sebi pokazao uspješnim i da spašavanje banaka nije bilo samo nužno zlo kako se u početku smatralo.
(PortalOko.hr/Vjesnik-Relja Dušek)