Kolinda Grabar Kitarović morati će promijeniti sve, osim tehničkog osoblja, u predsjedničkom uredu, ili će raditi u neprijateljskom okruženju, što se najbolje vidi po čitavom nizu 'savjeta' koju novoj predsjednici daju politički protivnici koji 'njenu pobjedu nisu željeli'. Naravno, sasvim je logično da predsjednica države poziva na konsenzus, međutim, nešto je posve drugo tražiti od Kolinde Grabar Kitarović da provodi sličnu ili istu politiku kao Ivo Josipović, a što joj 'dobronamjerno' sugeriraju ljevičarski ekstremisti. Kolinda Grabar Kitarović na izborima je pobijedila na stavovima koji su posve drugačiji od onih koje ima predsjednik u odlasku i njegova političko-medijska pretorijanska garda. Drugim riječima, gubitnici će se napokon morati pomiriti s činjenicom da su izgubili.
Naime, Hrvatskom posljednjih petnaest godina, mislimo na Pantovčak, vladaju braća bliznaci, koji se razlikuju samo u vizualnom doživljaju onih koji ih promatraju, sve ostalo je zapravo isto. Stjepan Mesić, mnogi će reći, bio je predsjednik koji je Hrvatsku u nekoliko navrata osramotio, nanio joj štete više od bilo kojeg drugog političara, uključujući i Ivu Sanadera, međutim, je li to baš tako? Naime, šarlatanski rječnik Stipe Mesića i 'uljuđeni', pristojni način komunikacije Ive Josipovića, teško se na prvi mah mogu uspoređivati, no, pogrešno bi bilo površnim, vanjskim dojmom, donositi zaključke koji je predsjednik, drugi ili treći, nanio Hrvatskoj više štete, posebno ukoliko znamo da se zapravo radi o kontinuitetu, ne samo politike nego i ljudi koji provode tu politiku, dakle, ljudi koji su okruživali dva hrvatska predsjednika u romansiranom okolišu vile na Pantovčaku. Mesić je uglavnom galamio i dobro surađivao s Ivom Sanaderom, Josipović je, nažalost, djelovao.
Da bi se demontirao sustav, jedan mentalni sklop, da bi se razotkrila i deaktivirala hobotnica u predsjedničkim dvorima, da bi se stvari poslije petnaest godine stavile na svoje mjesto, trebati će povući veliki broj radikalnih poteza koji će sasvim sigurno naći na žestoki otpor parazita naviklih na sinekure na Pantovčaku. Nikada se više ne smije dogoditi da u Uredu predsjednika, sada predsjednice, gdje god taj Ured bio, imamo Dejana Jovića ili Dragu Pilsela, da ne spominjemo Budu Lončara. Josipović i Mesić okružili su se vjernim ljudima, podanicima, koji nikada neće biti lojalni Kolindi Grabar Kitarović i koji će se uvijek brinuti da o 'peripertijama'iz predsjedničkog Ureda čitamo u ljevičarskim medijima.
Josipović i Mesić ostavili su iza sebe niz kontroverzi, gotovo kao mali Tito. Kad smo uspoređivali 'pristojnog' Josipovića i 'sirovinu' Mesića zaboravili smo navesti ono što ih spaja, točka spajanja svakako je zloglasni Budimir Lončar, siva eminencija Pantovčaka posljednjih petnaest godina, 'diplomat starog kova', jugoslavenski nacionalist koji je u jednom dijelu hrvatske javnosti, ne sasvim neopravdano, smatran veleizdajnikom zbog njegove uloge u uvođenju embarga na uvoz oružja Hrvatskoj. Uostalom, koja je razlika između umirovljenja hrvatskih generala, pobjednika Domovinskog rata, među kojima su generali Ante Gotovina i Damir Krstičević, a što je učinio Mesić, i Josipovićevog suludog govora u Skupštini BiH u Sarajevu te isto takvog govora u izraelskom Knessetu?
Ivo Josipović i Stipe Mesić, zajedno sa svojim pretorijancima, prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana, ne mogu vidjeti ni nacrtanog, to je uostalom jedan od razloga zašto na Pantovčaku još uvijek nemamo Tuđmanovu bistu, dok se 'bijela bista' ratnog zločinca, Josipa Broza Tita, ističe kao Minias Tirith u Međuzemlju. Kad već govorimo o Međuzemlju, jesmo li mi na Pantovčaku imali zapravo Sarumana i Saurona?