SAMO U DUBROVNIKU: Čak su i trubaduri-Slavonci

- Od malih nogu rastao sam uz glazbu. Kada su roditelji sudjelovali u nekim druženjima u prirodi, uvijek se zasviralo i zapjevalo. Bio sam i u dječjem zboru i u tamburašima - priča Kruno. Gitara mu je, priznaje, uvijek bila predivan instrument, a počeo ju je svirati s 15 godina, nakon što mu je kum Josip Bestvina pokazao prve akorde.

“Poslije sam dvije-tri godine pratio katedralni zbor župne crkve sv. Petra i Pavla. Zanimljivo, prvi sam novac sviranjem zaradio u Autoreparaturi, također u srednjoj školi, gdje sam bio na praksi. Majstori su za Božić kuhali fiš i tražili da im sviram. Na kraju su skupili i dali mi neki novac kao nagradu”, prisjeća se sa smiješkom.

Poslije je pjevao i u HPD-u Lipa iz Osijeka, što ističe kao posebno iskustvo. “Jedna od želja bila mi je upisati muzičku akademiju, ali nisam uspio. No Lipa mi je dala jednu melodioznost i preciznost, a i druženja su bila super”, kaže. U ljeto 2000. prvi put se otisnuo sezonski raditi na more, kao konobar u Poreču. U međuvremenu se usavršio, dopunjavajući svoje nastupe sviranjem usne harmonike koju mu je dala prijateljica Saša Došen.

“Tada mi je bila želja svirati po kafićima pa sam sviranjem htio zaraditi za mali razglas. Opet sam 2002. otišao u Istru, ali posao baš nije išao i onda sam s jednim momkom iz Poljske otišao u Dubrovnik. To je bila avantura jer sam granicu s BiH kod Neuma dvaput prešao bez dokumenata i novca koje sam izgubio!” smješka se. Dubrovnik mu se svidio i počeo je stalno dolaziti, dok ga 2006. direktor dubrovačke Turističke zajednice nije angažirao kao - trubadura na ulici! “Svidjelo mu se što radim i što izvodim isključivo svoje pjesme pa to sad radim od travnja do prosinca. Ovo nije lak posao jer, da bi se zaradilo, mora se na ulici biti svakog dana između pet i osam sati. Sad tamo imam i curu, s kojom tijekom ljetne sezone živim u iznajmljenom stanu.